Duško Milić je iznenada preminuo u 61. godini. Bio je jedan od pionira rukometa u tadašnjem Titogradu. Igrao je na poziciji levog beka za Budućnost, potom bio u Crvenki četiri sezone, vratio se među plave 1985. godine, a onda igrao u Jugoviću iz Kaća, Portugaliji i Španiji.
Mlađe generacije ga pamte kao vrlo uspešnog trenera. Taj deo karijere je počeo u MRK Budućnost, a potom bio trener rukometašica Budućnosti i prvi ukazao šansu tada tinejdžerkama Jovanki Radičević, Anđeli Dragutinović (sada Bulatović), Mariji Jovanović, Ani Radović, Vinki Vlahović...
U trećem mandatu u ŽRK Budućnost 2006. godine morao je da se povuče zbog srčanih problema.
Nakon što se oporavio, otišao je u Srbiju, gdje je osvajao šampionske titule sa rukometašicama Vrnjačke Banje i Zaječara, a bio je i selektor ženske reprezentacije Srbije.
Kao pomoćnik Milorada-Mikija Milatovića osvojio je bronzu na Svetskom prvenstvu u Italiji 2001. godine sa rukometašicama SR Jugoslavije, a tri godine kasnije i sa juniorkama Srbije i Crne Gore osvojio odličje istog sjaja na EP.
Ranije je vodio i rukometaše Berane, a 2018. se vratio u Lovćen nakon više od 20 godina. Za nepune četiri sezone, sa Cetinjanima je osvojio tri titule šampiona i dva Kupa Crne Gore.
Njegovim odlaskom crnogorski rukomet je izgubio još jedno veliko ime, čoveka čiji će vedri duh, osmeh i oči u kojima se lako mogla videti nesvakidašnja dobrota pamtiti svi koji su ikada imali čast da sa njim provedu makar jedan minut.




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.