Partizan u novijoj istoriji Evrolige nije pri-mio 61 poen za poluvreme. Doduše, bilo je utak-mica u kojima su protivnici crno-belih išli i preko 100 poena koliko je na kraju ubacila Alba, ali od kada je, početkom novog Milenijuma, startovalo ovo – po organizaciji – drugačije takmičenje, nikada se nije desilo da momci u cr-nim, ili belim dresovima, dobiju toliko poena za prvih, ili drugih 20 minuta igre.
Taj intenzitet primljenih koševa u tako malom vremenskom periodu, pa još – što je posebno za-merio Željko Obradović – bez pravljenja faulova kojima bi se barem usporilo, ako ne i potpuno zaustavilo, ”napredovanje” albatrosa pod ne-bom Berlina, pokvario je premijeru u Evroligi ove nove generacije Partizana. Nove u svakom pogledu, organizacionom, stručnom, igračkom. I to bi, valjda, trebalo specijalno apostrofi-rati kada se analizira utakmica u kojoj je (sjajna) Alba tukla (ne baš sjajni) Parni valjak. Klupski, Partizan nema iskustvo igranja Evro-lige.
Možda to nekome čudno zvuči, možda deluje da je dovođenje kvalitetnih igrača – a crno-beli su se za to pobrinuli – garant i kvalitetnih re-zultata od starta pa do kraja sezone. Ali, pokazuje se godinama, na različitim primerima, da je zapravo kontinuitet taj koji donosi po-bede. Uz obavezan talenat, ali njega ima svako u najjačoj ligi sveta (da se setimo, na primer, Gabrielea Proćide, debitanta u Evroligi u dresu Albe).
A kontinuitet i zajedničko (ne individualno) iskustvo se gradi vremenom. I na sopstvenim greškama.
- Moramo da pogledamo ovu utakmicu, vidimo gde smo sve grešili – rekao je Danilo Anđušić, bek Partizana i dodao: - A onda i da je zaboravimo. Imamo zaista još mnogo mečeva da igramo, idemo dalje. Da se izdignemo posle poraza i po-kažemo se u boljem svetlu.
Anđušić je na minus 26 u 14. minutu, uzeo loptu u ruke, dobivši ujedno i odgovornost. Povukao je Partizan ka seriji koja se završila na spušta-nju na samo minus deset već sredinom treće če-tvrtine. Više od toga Valjak nije mogao. Ili je-ste, da je ušao neki od šuteva koje su crno-beli baš na pristojnom zaostatku promašivali kao po pravilu.
- Generalno - loša utakmica u odbrani. U napadu smo bili dobri, postigli preko 80 poena. Znamo da smo napadačka ekipa, da ćemo uvek po-stići koševe, ali odbranu definitivno moramo da poboljšamo. Nikome ne smemo da dopuštamo da nam ubaci 60 poena za poluvreme, posebno u Evroligi gde svaka ekipa to lako kažnjava. Posle toga je teško da se vratiš u igru – nastavio je Anđušić.
Obradović je istakao da njegov tim nije faulovi-ma zaustavio seriju iz prve i druge četvrti-ne, kada je Alba napravila 30:4!? A mi laici pri-mećujemo ogroman broj ofanzivnih skokova na kojima je domaćin gradio samo još veće samopou-zdanje i energiju.
- Nismo imali potrebnu čvrstinu ni u skoku, ni u odbrani. Nisu nas osetili ni u jednom tre-nutku. Igrali smo mlako i mekano, oni su isku-sni igrači, znali su to da iskoriste. Razigra-li su se, igrali brzo, sa dosta lakih šuteva i kada uđu u dobar ritam, teško ih je zaustaviti. Što se i videlo – nastavio je Anđušić koji je ubacio 14 poena po povratku u Evroligu u dresu Partizana.
Iz ovakvih utakmica izvlače se pouke. I pozi-tivne stvari. Recimo, činjenica da su crno-beli u kratkom roku spustili sa minus 26 na minus 10. Da su pokazali da se ne predaju. Da su prona-šli dobar ritam sa nižom petorkom, a da će ima-ti i koristi od viših. Kao i da će neki asovi sigurno, bez dileme, pružiti bolje partije od one u Mercedes becn areni.
- Dobro je da se nismo predavali, videlo se u trećoj četvrtini kada smo zaigrali znatno bo-lje, kada smo prišli na deset poena minusa. Po-kazali smo da možemo iako nismo uspeli da preokrenemo. Čestitam Albi na pobedi. Da smo uspeli da spustimo na jednocifren zaostatak, sigurno bismo imali šansu. Drugačije bi iz-gledala utakmica – dodao je Anđušić.
Iskustvo se gradi i iz ovakvih mečeva. Kontinuitet je zlata vredan. A ako u aprilu sledeće godine Partizan ponovo primi 60+ poena za poluvreme... Onda zaboravite sve što smo napisa-li.





Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.