Ken Aston je zaustavio automobil na raskrsnici Kensngton haj ulice. Krenuo je kući zadovoljan pobedom Engleske u četvrtfinalu svetskog prvenstva protiv Argentine, ali razočaran svime što je obeležilo utakmicu na Vembliju. Strpljivo je čekao trenutak da nastavi vožnju. Crveno svetlo je zamenilo žuto. Astonu je sinula genijalna ideja. Umesto kući odvezao se u Fudbalsku asocijaciju.
Ken Aston bio je učitelj u srednjoj školi i fudbalski sudija. Na početku Drugog svetskog rata prijavio se u Kraljevsku avijaciju, ali je odbijen zbog povrede članka zadobijene tokom jedne utakmice. Pridružio se Kraljevskoj artiljeriji. Napredovao je do čina potpukovnika, a kraj rata je dočekao u Kraljevskoj indijskoj armiji.
Bitke su Astona neprestano pratile tokom života. FIFA ga je izabrala za sudiju na Prvenstvu sveta 1962. u Čileu. Tamo je bio učesnik čuvene „Bitke za Santijago“. Sudio je utakmicu Čile – Italija (2:0). Igrači su se toliko tukli tokom utakmice da je nekoliko puta morala policija da ih razdvaja. Aston nikako nije mogao da se sporazume sa igračima, nije govorio ni španski ni italijanski, a ni oni nisu razumeli engleski jezik.
Bila je to Astonova poslednja mondijalska utakmica. U jurnjavi za igračima i sam se povredio, istegao je Ahilovu tetivu i više nije mogao na teren.
Engleska je dobila organizaciju Prvenstva sveta 1966. Aston je imenovan za direktora Sudijskog odbora. U tom telu bio je i za sledeća tri završna turnira.
Engleska je 23. jula 1966. igrala na Vembliju protiv Argentine utakmicu četvrtfinala. Iako razdvojene na dva kraja sveta, između dve reprezentacije je vladalo veliko rivalstvo. Britanci su imali veliki uticaj na razvoj fudbala u Argentini, a Južnoamerikaci su imali veliku želju da pokažu da su nadmašili učitelje.
Utakmica na Vembliju je rivalitet podigla na viši nivo. U Argentini je upamćena kao „krađa veka“. Engleska je pobedila rezultatom 1:0, a Argentinci tvrde da je Harts gol postigao iz ofsajda. Argentinske novine su objavile sliku maskote, lava Vilija u gusarskom odelu kako bi slikovito opisali šta se dogodilo u Londonu.
TUČA NA VEMBLIJU
Utakmica Engleska - Argentina imala je neslavan nastavak po završetku.
Selektor Engleske Alf Remzi išao je od igrača do igrača i sprečavao ih da razmene dresove sa protivnicima.
Remzi je u jednom trenutku igrače Argentine nazvao „životinjama“. Jedan od Gaučosa je razumeo šta je rekao selektor Engleske i počelo je komešanje.
Argentinci su se ustremili na Ramzija ljuti zbog uvrede. Englezi su zaštitili selektora, a da se tuča ne bi rasplamsala morala je da reaguje i policija. Izvela je Ramzija i sudiju Kreitlejna sa terena.
Novine su brujale i o ponašanju selektora Engleske Alfa Remzija. Nije dozvolio igračima da posle utakmice razmene dresove sa Argentincima, koje je u izjavi za novine zbog ponašanja na terenu nazvao „životinjama“.
Od prvog minuta igrano je „prljavo“. Isticao se kapiten Argentine Antonio Ratin. Saplitao je i udarao Engleze gde god bi ih stigao.
Već na početku utakmice sudija Rudolf Kreitlejn iz Zapadne Nemačke je opomenuo Ratina zbog preoštrog starta nad Bobijem Čarltonom. Žuti i crveni kartoni u to vreme nisu postojali. Javna opomena bila je „žuti karton“. Posle druge usledilo bi isključenje tako što bi sudija pokazao igraču da napusti teren. Opomena, međutim, nije uvek podrazumevala i žuti karton. Sudiji je ostavljano na procenu kad je dosta opominjanja.
Ratin se nije obazirao na opomenu. Nastavio je da igra grubo. U 35. minutu je sapleo Džofa Hartsa. Kreitjejn je prekinuo igru i još jednom opomenuo Ratina. Argentinac se pobunio, a Nemac mu pokazao da na napusti teren.
Argentinci su posle utakmice tvrdili da je sudija isključio Ratina jer ga je „mrko pogledao“. U zvaničnom izveštaja FIFA napisano je da je kapiten Argentine isključen zbog „nepristojnog prigovora“. Čini se da su bliži istini Argentinci. Ratin je sudiji dao vidljiv znak da želi da popriča, jer je pokazao na kapitensku traku s namerom da nekog od saigrača pozove kao prevodioca pošto je govorio samo španski jezik.
Kad su se strasti smirile Kreitlejn je dao znak za nastavak igre. Ubrzo se ponovo oglasio. Sudiju je pozvao delegat i obavestio ga da je Ratin i dalje na terenu. Nemac je otišao do kapitena Argentine i još jednom mu objasnio da je isključen. Utakmica je nastavljena tek kad je Kreitlejn doslovce ispratio Ratina sa terena.
Kapiten Argentine je teško prihvatio odluku sudije. Kad već nije mogao na terenu odluči je da Engleze nervira ispod tribina. Mirno je prošetao crvenim tepihom postavljenim za članove kraljevske porodice i seo ispod lože kraljice Elizabete Druge. Englezi su ga zasuli salvom zvižduka i uvreda, a Ratina je policija udaljila od kraljičine lože.
-Video sam da sve njegove odluke idu u prilog Engleskoj... Korneri, faulovi, čak je izmislio i igranje rukom. Pokazao sam mu na kapitensku traku i nekoliko minuta tražio prevodica. Nisam mogao da verujem kad me je ispratio do aut-linije. Isključenje je bilo toliko nepravedno da sam u besu seo na crveni tepih kraljičine lože – sećao se tada 79-godišnji Ratin u intervjuu 2016. za argentinski dnevnik La nasion povodom 50 godina od legendarne utakmice
ZASTAVICE U MAGLI
Ken Aston je na više načina uticao na sudije u fudbalu.
Prvi je nosio crnu opremu sa belim okovratnikom. Tako se obukao 1946. i zamenio uobičajene brajom jakne od tvida preko belih košulja i pantalone za golf.
-Ideju sam dobio kad sam u izlogu ratnih viškova ugledao crnu avionsku jaknu. Bio sam oduševljen brojnim džepovima. Odmah sam kupio nekoliko jakni. Jednu sam obukao preko bele košulje. Verovatno je to dalo privid belog okovratnika, pa su kasnije napravljene takve majice za sudije – ispričao je Aston kako je „obukao“ kolege.
Aston je promenio i rekvizite. Linijskim sudijama su zastavice obezbeđivali domaći klubovi. Zato su uvek bile u bojama domaćeg kluba. Obično su bile bež ili braon boje. Aston je tvrdio da se u maglovitom danu, čestom tokom fudbalske sezone u Engleskoj, takve zastavice slabo vide i da sudija u polju često ne može da reaguje na signal „mahača“.
Aston je 1947. godine promenio boje. Ponovo je otišao u prodavnici ratnih viškova i kupio platna žute i crvene boje. Napravio je zastavice jarkih boja i magla ga više nije mučila. Zastavice linijskih sudija su i dana žute, crvene ili sa šarene takvih boja.
U zvaničnom izveštaju FIFA navedeno je da je Ratin u 35. minutu opomenut i potom isključen. Opomenuti su i Argentinci Solari, Artime i Mas. Pored svih stoje kartoni odgovarajuće boje. Niko ih na stadionu nije video.
Argentinske novine su navele da su i braća Džek i Bobi Čarlton opomenuti, ali to nije navedeno u izveštaju FIFA.
Na Vembliju je tog dana bio i Ken Aston. Dok je gledao utakmicu sećao se svojih muka tokom utakmice u Santijagu i dobro je razumemo nevolje Kreitlejna. Pokušao je da pomogne, pa je i sišao do terena kako bi zaštitio kolegu od Argentinaca ljutih zbog isključenja Ratina.
Vraćajući se kući sa utakmice, Aston je zaključio da je fudbalu neophodno rešenje koje će razbiti jezičke barijere. Dok je stajao pred semaforom u Kensington haj utakmici dosetio se rešenja.
-Žuto, „hajde, smiri se“. Crveno, „isključen si“. To bi moglo da uspe – pomislio je Aston.
Sledećeg dana Aston je otišao u Fudbalsku asocijaciju i objasnio čega se dosetio. Izmislio je žute i crvene kartone.
Rešenje je bilo genijalno. Fudbal je dobio svoj jezik ili su ga dobile bar sudije. Svakome je postalo jasno šta imaju da „kažu“.
FIFA je brzo usvojila Astonovu ideju. Žuti i crveni kartoni pojavili su se na sledećem svetskom šampionatu.
Naravno, fudbal se potrudio da doda nove dramske efekte. Posle svih muka koje je na Vembliju imao Kreitlejn čast da prvi podigne žuti karton imao je njegov sunarodnik, Nemac Kurt Čenešer. Prvi ga je ugledao reprezentativac Sovjetskog Saveza Givili Nodija, 31. maja 1970. u osmom minutu utakmice protiv Meksika na Acteka stadionu. Na istoj utakmici su „požuteli“ i Sovjet Genadi Logofet i kapiten Meksika Gustavo Penja, jer su hteli da se na terneru rasprave bez sudije.
Na SP 1970. nije bilo isključenih fudbalera, pa je tako Kreitlejnova domovina postala prva u kojoj je viđen crveni karton,. Na utakmici Zapadna Nemačka – Čile, 14. juna 1974. igrač južnoameričkog tima Karlos Kaseli je u 67. minutu dobio drugi žuti karton i u ruci sudije Dogana Babačana iz Turke video crveni karton.
Kaseli je nezasluženo u istoriji fudbala zapisan po prvom crvenom kartonu. Legenda Kolo-Kola, triput najbolji strelac čileanskog prvenstva, osvajač Kopa livertadores 1973. i najbolji igrač Kopa Amerika 1979, glasni protivnik Pinočeovog režima ostavio je mnogo dublji trag nego što mu je pripisano.
Ken Aston je za doprinos fudbalu dobio priznanja FIFA, a odužila mu se i domovina. Dobio je Orden za zasluge Britanske imperije, a s njim i titulu sera. Održavao je seminare i na razne načine uticao na dalji razvoj sudija. Preminuo je 2001. u 86. godini.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.