Jugoslavija je zauzela treće mesto na SP 1930. O tome svedoči medalja doneta iz Urugvaja, izveštaj „Politike“ iz Montevidea i, konačno, propozicije tog doba. FIFA je Jugoslaviji ukrala „bronzu“ kako bi imala uporište da SAD dodeli organizaciju svetskog prvenstva.
Na prvom Mondijalu trijumfovao je Urugvaj. U finalu je pobedio Argentinu (4:2).
Utakmica za treće mesto nije igrana. Nije ni bila predviđena. Turnir nije igran kako je planirano. Zato i na zvaničnom plakatu zapisano da turnir sa 16 timova traje od 15. jula do 15. avgusta. Došlo je samo 13 reprezentacija, pa je trajao od 13. do 30. jula.
Po tadašnjim običajima, treće mesto je pripadalo timu koji izgubi od pobednika. To je bila Jugoslavija. U polufinalu je izgubila od Urugvaja (1:6). U drugoj utakmici Argentina je istim rezultatom pobedila SAD.
Tokom decenija smišljene su mnoge priče zašto nije bilo utakmice za treće mesto.
Prema jednoj, Jugoslaviji je ponuđeno da igra protiv SAD, ali je to odbijeno zbog načina na koji je izgubljeno polufinale od Urugvaja. Drugi izvori su naveli da je Jugoslavija žurila da napusti Urugvaj jer je imala zakazane prijateljske utakmice protiv Argentine i Brazila.
IZMIŠLjENA UTAKMICA
FIFA redovno objavljuje godišnje biltene i u njima mnoge priče o istoriji fudbala.
U biltenu objavljenom 1984. godine navedeno je da je Jugoslavija osvojila treće mesto na SP 1930 pobedom protiv SAD rezultatom 3:1.
Misterija je otkud ovaj podatak u biltenu. FIFA je u sledćem biltenu ispravila veliku grešku i izbrisala izmišnjenu utakmicu.
U dnevnicima putnika za Montevideo niko nije naveo ponudu da Jugoslavija igra za treće mesto. Dr Mihailo Andrejević, sekretar za međunarodne poslove FSJ, u knjizi „Putovanje kroz fudbal i medicinu“ je otkrio da je jugoslovenska ekspedicija morala da odloži put za Argentinu jer nije nije bilo mesta na brodovima. Popunilo ih je oko 20.000 Argentinaca koji su doputovali na finale.
Isto je ispričao i Blagoje Moša Marjanović.
- Na pristaništu je nastao haos. Na silu boga, masa je htela da provali u lađu da bi zauzeli mesta. Jedan debeli Argentinac sa dva revolvera u rukama je sebi krčio put kroz gužvu. Za njim je prodirala masa od nekoliko stotina putnika. Niko nije mogao da ih zadrži, iako nisu imali krate. Rušili su sve pred sobom i uspeli najzad da se dokopaju lađe. Naši napori ostali su uzaludni. Kapetan je dao znak da se podigne most jer u lađi više nije bilo mesta. Tako smo i pored kupljenih karata ostali u Montevideu, dok je naš prtljag otputovao u Buenos Ajres. Mogli smo da se ukrcamo tek sutradan , ali i ovog puta sa mnogo truda, jer je na pristaništu organizacija bia očajna – pričao je u pero novinaru Ljubomiru Vukadinoviću za knjigu „Hiljadu golova Moše Marjanovića“.
Zanimljivo je da pažnja nikada nije okrenuta ka Amerikancima. Da je to učinjeno bilo bi jasnije da utakmice za treće mesto nije ni moglo biti.
SAD su u polufinalu protiv Argentine (1:6) doslovce prebijeni. Utakmicu su završili sa osmoricom, jer su trojica morali da izađu s terena zbog teških poverda, među njima i jedini golman.
Amerikanci bez dovoljno igrača, Jugosloveni bez ponude za igru, domaćini bez namere da organizuje utakmicu. Sve je, ipak, bilo jasno. Jugoslaviji je pripalo treće mesto na osnovu tadašnjeg običaja da je među polufinalistima bolje plasiran onaj koji je izgubio od pobednika.
Poredak je 56 godina kasnije promenila FIFA. Na Kongresu 1986. odlučeno je da se za sve šampionate utvrdi plasman. Problem je bilo jedino prvi Mondijal, jer nije bilo utakmice za treće mesto.
Tehnički komitet FIFA je za kritrijum postavio ukupan učinak. Jugoslavija i SAD su grupu završile sa po dve pobede i pretrpele identičan poraz u polufinalu. SAD su imale ukupnu gol-razliku 7:6, a Jugoslavija 7:7. Odlučeno je da zbog bolje gol-razlike treće mesto pripadne SAD, a da Jugoslavija bude potisnuta na četvrto.
Istorija, međutim, ne može da se lako promeni administrativnim odlukama.
Po završetku turnira zlatna medalja je uručena kapitenu Urugvaja Hozeu Nazaciju. Srebrnu je dobio Argentinmac Manuel Fereura.
Kasnije su Urugvajci napravili 21 medalju od 18-karatnog zlata za sve reprezentativce i svaku ukrasili imenom. Argentinci su uradili isto sa srebrnim medaljama za svoje fudbalere.
Medalja slična onima koje su dobili Nazacio i Fereira danas se nalazi u Beogradu. Čuva je porodica Blagoja Moše Marjanovića.
Blagoje Marjanović je preminuo 1. oktobra 1984. Medalju je nastavio da čuva njegov sin Zoran. Na žalost, nije znao istoriju vrednog antikviteta. Moša je 1960. godine pretrpeo moždani udar od koga je izgubio moć govora. Zoran nije mogao da čuje priču o medalji. Očeve suvenire je čuvao kao uspomenu na velikog igrača, sa malo podataka o fudbalu. Preminuo je u proleće 2019.
Tako ostaje tajna otkud medalja kod Marjanovića.
Iz Montevida je odneto mnogo medalja. Razne se mogu kupiti na aukcijama. Slične onoj kakvu je čuvao Moša dobili su kapiteni Urugvaja i Argentine.
Ako su medalje bile samo namenjene kapitenima, onda bi medalju za treće mesto dobio Milutin Ivković „Milutinac“. Nacisti su ga 23. maja 1943. streljali u Jajincima kao komunističkog aktivistu. Da li je Moša sačuvao medalju posle smrti saigrača ili je na neki drugi način stigla u njegove ruke verovatno nikada nećemo saznati.
Urugvajcu su tokom i posle svetskog prvenstva „šakom i kapom“ delili razne medalje. Porodica dr Koste Hadžija, vođe puta ispred FSJ, čuva komemorativnu medalju. Takva medalja na aukcijskoj prodaji dostiže cenu oko 100 dolara. Urugvajci su godinama kasnije razne medalje delili nacionalnim savzima i fudbalerima koji su učestvovali na svetskom šampionatu.
BLAGO NA AUKCIJAMA
Urugvajci su pripremili mnogo medalja za učesnike Mondijala. Specijalna je namenjena strelcu prvog gola. Dobio ju je Frncuz Lusijan Loran. Dodeljena mu medalja oruglog oblika na kojoj je prikazana starogrčka boginja pobede Nika ispod velikog tornja stadiona „Sentenario".
Oblik medalja koji je dodeljivan za plasman nije korišćen za iskazivanje zahvalnosti. Medalje petouganog oblika su dobijali igrači najbolje tri reprezentacije sve do SP 1970. u Meksiku. Tada je Brazil treći put osvojio Zlatnu boginju i dobio je u trajno vlasništvo.
FIFA je sa prvim trofejom iz upotrebe povukla i oblik medalja. Od 1974. godine, kad je predstavljen Zlatni globus, medalje su tradicionalno okrugle.
Tokom decenija mnogo medalja je prodato na aukcijama. Igrači su ih prodavali iz raznih razloga. Najčešće da bi zaradili od stare slave u vreme kad fudbal nije donosio veliki novac. Najskuplja je prodata za 441.397 evra. Toliko je koštala medalja koju je dobio Brazilac Pele za osvajanje trećeg svetskog prvenstva, 1970. u Mekdiku. Medalja Enrikea Balesteros, golmana Urugvaja na šampionatu 1930, dostigla je cenu od za 25.000 dolara. Naslednici urugvajskog reprezentativca Hektora Kastra zlatnu medalju su na internet-aukciji prodali za 67.000 dolara, dvostruko više nego što je bila procenjena njena vrednost. Vicešampionske medalje Argentinaca vrede oko 10.000 dolara, ali kako vreme prolazi cena raste.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.