Svima u Partizanu je baš ovakva pobeda bila potrebna. Čak ne to da slave sa 20 razlike, ne da u finiš uđu sigurni u trijumf. Već da – strepe. Do kraja. Čak i da ponove iste greške. Da opet uđu u dramu. Istu onu kakvu su proživljavali u ko zna koliko utakmica ove sezone, a koju nisu uspeli da reše u svoju korist.
Bilo im je potrebno da ta „jedna lopta“ konačno bude njihova. Taj – rečima Željka Obradovića - jedan poen, jedan skok, jedna odbrana, skinuli su i „jedan“ teret sa leđa. Ogroman teret koji su crno-beli košarkaši nosili poslednjih mesec dana. A koji je iz dana u dan bivao sve teži.
I to je bilo toliko očigledno.
Kada je jednom taj teret pao sa leđa, jasno olakšanje videlo se na njihovim licima. Videlo se i na licu Kevina Pantera.
Kapiten crno-belih je dugo bio u zagrljaju saigrača. Lica „kamenog“. Onda završio u zagrljaju navijača. Tada je već počeo da peva. Dao je sebi oduška.
Čini se da je on više od ostalih bio opterećen. Ipak je kapiten. Ipak je njegova odgovornost najveća.
Makar je tako delovao na terenu u prethodnim mečevima. Sav od želje. Toliko da ga je povremeno i sputavala. Što je moglo da se vidi i po tome koliko je često ulazio u problem sa ličnim greškama.
Sada je odahnuo. Figurativno i bukvalno.
- Još jedna utakmica, kao prethodnih šest ili sedam, na jednu loptu – počeo je priču Panter.
I zato...
- Srećan sam što smo uspeli da privedemo meč kraju. Bili smo dobri, odigrali smo dobro u odbrani.
Zasluge je podelio sa – navijačima.
- Bili su uz nas i u ovim teškim trenucima. Stvarno cenim to što su ostali uz nas. Očigledno je bio i da su bili uznemireni, ali pomogli su nam da odbranimo domaći teren. To je ono što pokušavamo da uradimo cele godine.
Ponovio je...
- Dobar je osećaj! Ovo nam je bilo preko potrebno.
Baš kao i Naneli, ni Panter u drugom poluvremenu nije odmorio ni minut. Istina, rotacija je svakako bila strašno skraćena. Ali, dok su ostali makar malo odmarali, Panter i Naneli ni minut. I nemaju nikakav problem sa tim. Čak su i tako „umorni“ pogodili veoma važne šuteve kada se rezultat lomio.
- Uvek se trudim da budem agresivan. Timovi uvek na nama igraju veoma čvrsto, udvajaju, menjaju odbrane... Nije lako. Zato ponekad imam osećaj kao da gubim agresivnost. Ali protiv Efesa sam nastavio da budem agresivan, nastavio sam da napadam...
Kao dosta važno u celoj priči, Panter je naglasio...
- Uvek treba igrati sa istim mentalitetom. Samo ići napred. Znam da stalno moram da budem agresivan. I to je otprilike to.
Prethodnih dana, kada je Partizan bio u seriji poraza, mnogo otrovnih strelica je išlo ka crno-belima. Osetili su to i oni, posebno porukama na društvenim mrežama... Panter priznaje, nije bilo prijatno.
- Teško je! Ali, mislim da ljudi ne razumeju. Da vide samo jednu stranu. Da mi ne želimo, da nam nije stalo... Ali tu je mnogo toga. Trudim se da ostanem fokusiran na košarku, da ne čitam ništa, da nastavim napred... Suočavam se sa tim još od prošle sezone i ne obraćam mnogo pažnje na to. Ali to dolazi sa ovim poslom. Ja znam koliko truda ulažem u sve ovo.
Uostalom, najvažnije je da oseća poverenje trenera i saigrača.
- Tako je!
I još nešto...
- Pobede. To je najvažnije. Da pobeđujemo i da se zabavimo dok to radimo.
Ako je ovih dana bilo onih čiji je „gnev“ osećao, klinci koji su ga sačekali posle utakmice sa Efesom pokazali su iskrenu ljubav. Što je dočekao sa osmehom.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.