Dosadašnji golgeterski učinak u igračkoj biografiji Milana Bojovića, upisan je u anale srpskog fudbala. Naime, aktuelni napadač Mladosti je postizanjem svog 100. pogotka u meču poslednjeg kola prvog dela tekućeg šampionata, protiv Kolubare, pored ličnog jubileja, ujedno i utemeljio impresivni status najboljeg strelca u istoriji nacionalne takmičarske elite.
Trasiranje puta do „superligaške stotke“ Milan Bojović je započeo kao rođeni Lučanac u matičnoj Mladosti, da bi neosporni talenat sa nadgradnjom urođenog nagona za postizanjem golova, vrlo brzo uočio i skauting tima iz Humske...
- Od malena sam zavoleo fudbal i ta ljubav me je, logično, i usmerila ka najmlađim selekcijama Mladosti. Bile su to, rekao bih, „srećne godine“ kada je većina dece svoje slobodno vreme provodila na sportskim terenima, pa tako sam i ja, ispostavilo se kasnije, sledeći fudbalske afinitete i opredelio svoj životni put. Dečački snovi su se i brzo obistinili, tačnije iz matične Mladosti prešao sam u Partizan, gde sam po sopstvenom uverenju i opravdao ukazano poverenje. Sa 36 golova bio sam najbolji strelac kadetske lige, usledio je ubrzo i poziv za kadetsku reprezentaciju, ali na moju žalost, i pored zapaženog ličnog učinka, nisam dobio šansu da zaigram za seniorski tim Partizana – osvrnuo se Milan Bojović na početke svog fudbalskog stasavanja.
Za darovitog golgetera usledio je, po ustaljenoj praksi, i pozajmica iz Partizana za period „kaljenja“ u seniorskoj konkurenciji.
- Upravo tako, obreo sam se u srpskoligašima, najpre Rradničkom Stobeks, potom i u Sremu, da bi konačno igrama u Teleoptiku, gde sam postigao i 13 golova, dobio poziv sa Banovog brda. Dolaskom u Čukarički i debijem protiv Crvene zvezde sa 20 godina faktički je i započela moja karijera u elitnom rangu. Posle dve sezone igranja za Brđane, prešao sam u Jagodinu, a nakon toga i u Vojvodinu, odakle me dalji fudbalski putevi vode ka inostranim klubovima – istakao je Milan Bojović.
Internaconalna karijera je u prvom poglavlju imala za odredište Grčku.
- Posle pet godina igranja u domaćim šampionatima, usledio je odlazak u Panetolikos, tim za koji me zaista i dalje vezuju vrlo draga sećanja. U mojoj prvoj sezoni smo izborili plasman u Super ligu Grčke, a sa 18 datih golova, verujte, postao sam i miljenik tamošnjih navijača, a dobro je znano sa koliko strasti, gotovo fanatično Grci vole svoje klubove. Nakon dve godine sam promeni klub i nova sredina je bio izraelski premijerligaš Bnei Sakhsin, da bih se ponovo vratio u Grčku i zaigrao za AEL Larisu – evocirao je uspomene na inostrane angažmane Milan Bojović.
Čekalo se do sezone 2016/17. da popularni Bojke konačno ponovo zaigra i za svoj matični klub. Povratak u Lučane i 16 datih golova upotpunjeni su i do tada najvećim uspehom ovdašnjih plavo belih.
- Kako za Mladost, tako i za mene lično, bila je to sjajna godina, sezona u kojoj smo imali odlično ukomponovan tim, izborili smo 4. mesto u šampionatu, plasirali se po prvi put u klupskoj istoriji u zvanično evropsko takmičenje. Iskreno, za mene je to bila sezona koja me je najviše i fudbalski, ali i emotivno ispunila u dosadašnjoj karijeri – istakao je iskusni golgeter Lučanaca.
Nastavak karijere ispisala su dva premijerligaša iz Kazahstana – Kajzar i Žetisu, a onda i novi povratak u redove Lučanaca, kojem je prethodio i kratkotrajni boravak u niškom Radničkom.
- Bar meni nije bilo lako igrati u Kazahstanu, uprkos odličnim uslovima koje nude tamošnji klubovi, jer uglavnom su svi tereni sa veštačkom podlogom, a i napadače u pravom smislu reči ne štede defanzivci, uvek se igra gotovo na ivici grubosti. Upravo zbog svega navedenog, odlučio sam da se vratim u Lučane, usledio je i kratak odlazak u Radnički, ali u Nišu nisam bio zadovoljan statusom i eto, od avgusta 2019. godine sam i dalje u Mladosti.
A, čini se da iskusni golgeter nema nameru da menja adresu.
- Svi planovi su trenutno isključivo usmereni ka mom sadašnjem klubu, tačnije, želja mi je da nastavimo sa odličnim radom u toku aktuelnih priprema, a iskreno se i nadam da ćemo i po skorašnjem odlasku u Antaliju dovesti formu do željenog nivoa, koji će nam i omogućiti da u predstojećem nastavku šampionata obistinimo planiranu ambiciju, a to je očuvanje superligaškog statusa – zaključio je najefikasniji strelac srpske fudbalske elite, Milan Bojović.
BROJ 88
Zanimljiv broj izabrao je Milan Bojović, zašto baš 88, napadač Mladosti je objasnio:
- Kada sam došao u Partizan zadužio sam dres sa brojem 8 i to je za mene bila istinski, velika sreća, a kasnije želeći da je dupliram, opredelio sam se upravo za broj 88, koji sam po prvi put i poneo u grčkom Panetolikosu.
MEČ SA KOLUBAROM ZA ISTORIJU
Podsećanje na 12. novembar protekle godine i meč protiv Kolubare kada je Milan Bojović postigao svoj jubilarni 100. superligaški pogodak, nameće i pogled na najbliže pratioce, a to su Aleksandar Katai (84), Andrija Kaluđerović (80) i Milan Pavkov (77).
DIVIM SE MITROVIĆU
Upitan ko su mu omiljeni napadači, bez mnogo dvoumljenja je rekao:
- U mladim igračkim danima izuzetno su mi se dopadali Ronaldo De Lima i Dijego Milito. Od naših napadača svakako da se divim igrama Aleksandra Mitrovića, ali bih ipak izdvojio, slobodno mogu reći i svog idola, a to je Karim Benzema.
Laskavom statusu najboljeg strelca srpskog fudbala Milanu Bojoviću, prethodila su i dvojica napadača iz redova Mladosti koji su svojevremeno bili najefikasniji strelci u sezonama, najpre 2001/2. Zoran Đurašković sa 27 postignutih golova a potom i u sezoni 2014/15. i Patrik Eze Frajde sa 15 datih golova.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.