Nemanja Milunović (33), imaće na proleće priliku da bogatu trofejnu riznicu ukrasi sa još dva pehara – titulom i Kupom Srbije. Prethodno je podizao trofej namenjen najboljem timu u Belorusiji (BATE Borisov - četiri puta prvak) i u Srbiji (Crvena zvezda – tri šampionata). Po jednom se radovao u Srbiji i Belorusiji peharu namenjenom osvajaču kupa. Diči se i sa tri trofeja Super kupa Belorusije, takođe sa BATE-om.
Posao crveno-belima u prvenstvu biće olakšan u nastavku, jer crveno-beli imaju prednost od deset bodova nad drugoplasiranim Partizanom. U masovnijem kup takmičenju, večitog rivala neće biti, pa je i tu Crvena zvezda favorit.
- Bitno je da dobro radimo na pripremama i da se sjajno spremimo. Ne žurimo nigde, idemo korak po korak. Sve je lakše kad je pozitivna atmosfera, smeh i drugarstvo. Iz tih stvari se rađaju uspesi i pokazatelji su timskog rada – osvrnuo se Nemanja Milunović na rad u Turskoj.
Crveno-beli obavljaju prve pripreme pod komandom Miloša Milojevića.
- U suštini sve je isto kad su pripreme u pitanju, s tim da ima korekcija i izmena u zavisnosti od stručnog štaba i trenera. Svesni smo da mora da se trpi i radi. Cilj je da se maksimalni limit pomeri, za naše dobro, i svesni smo toga, jer smo profesionalci i prošli kroz veliki broj priprema. Daleko od toga da je lako, ali teže je na psihiloškoj nego na fizičkoj bazi.
Proverenom štoperu posebno prija konstantan rad sa loptom na čemu insistira Milojević.
- Svaki trener ima svoju notu koju daje pripremama i zna na šta se bazira, ali sviđa mi se što radimo sa loptom kroz igrice. Nije mi teško da trčim za loptom, al’ ne volim na suvo, to me „ubija”.
OSTVARIO SAN
Nemanja Milunović je još kao dete jasno znao za koga bi voleo da igra.
- Bili su to Crvena zvezda i Barselona. Bitniji san se ostvario. Prvi fudbal u naselju kad smo igrali, bila je ta podela na Zvezdu i Partizan.
Milunoviću ni u novom mandatu u šampionatu Srbije ne pada teško da udeli savete mlađim naraštajima.
- Pričam sa Lekovićem, Mijatovićem i Mituljikićem… Prisećam se kakav sam bio u njihovim godinama. Najviše oko ishrane. Mogao sam bilo šta da pojedem i da odigram utakmicu, ništa mi nije smetalo, ali što si stariji, sve više moraš da vodiš računa o režimu života, spavanju, izlascima i društvu. Upravo zato je poenta priprema da se odvojiš od ustaljenih režima, posvetiš se treningu i fudbalu.
Milunović osim što savetuje mlađe snage, važi za jednog od najvažnijih za atmosferu.
- Očekuje se od mene, i kad treba i kad ne treba, da stvari okrenem na šalu, ali bitno je da ne preterujemo u tome. Kod svih trenera se zna kad može da se šali, kad ne, i ne prelazim tu granicu. Mora da bude jasno kad se ozbiljno radi, a kad ima lufta za šalu. Kod nas je atmosfera odlična, većina igrača svaku šalu isprati doskočicama, pa se nadovezujemo.
Ne krije Milunović da mu je miljenik u timu Strahinja Eraković, učesnik Mondijala u Kataru.
- Pričam o Erakoviću dve godine. Sad je već bolji od Markinjosa. Drago mi je da je pokazao i dokazao ko je, želim mu svu sreću i da ga zdravlje služi.
NAGOVARAO IVANIĆA
Milunović je drugovao sa Mirkom Ivanićem i još važnije osvajao trofeje za BATE.
- Nagovarao sam Mirka da dođe i u BATE. Imamo internu šalu, kad sam potpisao za Alanju, Mića se našalio i rekao da zna koji mu je sledeći klub, jer gde god da krenem, i on je tu. Pričali smo oko dolaska u Zvezdu, tražio sam i njegovo mišljenje, dugo smo igrali zajedno, znači mi kakav stav ima o nečemu, ne samo u fudbalu, već i privatno. On je moj prijatelj za ceo život.
Ivanić spada i u omiljene Milunovićeve saigrače.
- Uf, naljutiće se neko… Mićko... Mislim na Ivanića, ali eto može i Srđan Mijailović. Dakle oba Mićka. Ima vrhunskih momaka u Zvezdi, pravih prijatelja i saigrača.
Ipak, sa Ivanićem nije cimer na pripremama.
- Trenutno sam sam u sobi.
Crvena zvezda je u prvoj proveri savladala Lehiju (3:1).
- Nema prijateljskih utakmica u Zvezdi, jer smo navikli navijače na pobede. Bitno je da se igra dobro i pobedi, tako da sam zadovoljan. Važno je i kroz mečeve da se gradi pobednički mentalitet. Teško pada kad se izgubi i na prijateljskoj utakmici, sa psihološke strane, onda treba da se vraćaš i iz toga. Gledajući sa strane, bile su izmešane ekipe, čak 24 fudbalera je zaigralo, tako da je to dobro izgledalo.
Zanimljivo, Milunović je za Zvezdu i BATE postigao 16 golova.
- Daće Bog da popravim skor. Moj glavni zadatak je da čuvam gol, ali svako voli da se upiše u strelce. Drago mi je što sam dvocifren. Siguran sam da i Milan Borjan voli i da izvede jedanaesterac i upiše se u strelce.
Podsetio se Nemanja kakav je osećaj dati gol u Ligi šampiona.
- Kao klinac zamišljaš sebe da igraš Ligu šampiona ili Svetsko prvenstvo, šta bi ti radio kad bi bio tu. Onda čuješ himnu, izazove ti to emociju, ceo se naježiš, a onda još i kad postigneš gol i znaš da si nečemu doprineo. Imponuje ti što si akter, još više kad postigneš gol koji je bitan, kao moj protiv Olimpijakosa... Ali uvek pričam, samo neka bude golova i radosti, a ko će da bude strelac je manje bitno – kazao Milunović o realizaciji protiv bratskog tima iz Atina.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.