PIŠE: Milorad Bjelogrlić
U Melburnu ništa novo. Stalno ista priča. Evo prođe pola decenije i još od 2019. godine Novak Đoković nije izgubio na Otvorenom prvenstvu Australije u tenisu. Trijumfovao je po deseti put na prvom Gren slemu sezone. I ovaj put je stvarao magiju. Ne računajući prošlu godinu kada mu je sudskim putem zabranjen nastup Nole je nanizao 28 uzastopnih pobeda, kao niko pre njega. Istinska veličina. Ovo su njegova vremena. Ponovo je i zvanično prvi igrač sveta.
Narodu su uvek najdraži oni koji žude za nemogućim. Novak Đoković je i ovaj put bio nepobediv, harizmatičan, briljantan, demonstrirao je talenat, inteligenciju, veštinu, eleganciju, raskoš, lepotu, smirenost, raznovrsnost udaraca, znanje... Teren je njemu pozornica. On je najbolji primer kako neki momak iz siromašne porodice na brdovitom Balkanu, igrajući vrhunski tenis, može da osvoji sve što je pre dve decenije kao dete sa teniskom majkom Jelenom Genčić sanjao.
Naš as nije slučajno vanserijski sportista, čudesan teniser, majstor svih majstora. Njegova igra je obeležena darom genija. Takav dar se na zemlju donosi rođenjem. Neke se vrline uče i sakupljaju kroz život, a neke ne mogu nikako da se nauče. Jednostavno dao Bog. To je odlika koja razlikuje vrhunskog majstora od običnih igrača. Tolika energija i koncentracija koju on prezentira u odlučujućim trenucima izaziva opšte divljenje. U poslednjih pentaestak godina niko ovaj narod nije tako uveseljavao kao Novak Đoković.
Velike zasluge za Noletovu jubilarnu titulu u Melburnu pripadaju i njegovom treneru Goranu Ivaniševiću. Srbin Novak Đoković na terenu i savetodavac Hrvat Goran Ivanišević na tribinama. Nepobedivi, samouvereni, balkanski drski. Takva kombinacija za „usijane” glave, nezamisliva i teško prihvatljiva. Za razumne ljude dobitna kombinacija.
Bez obzira na još jedan blistav rezultat stiče se utisak da u domaćoj javnosti ima još onih koji na svaki način žele da omalovaže Novaka Đokovića. Stručnjaci za sve, eksperti za ništa. Naravno, to nije izostalo ni ovaj put. Noleta ne moraju svi da vole, ali njegove rezultate moraju apsolutno da poštuju. Za te sitne duše je vrhunac radosti kada Srbin izgubi, a njegovi uspesi ih čine prilično nervoznim pa to ne mogu ni da sakriju. Ako naše veličine ne mogu da podnesu ili ih se plaše, onda to govori o njima samima, a ne o najboljem teniseru sveta.
Dakle, besmrtnost se postiže delima. Njegovo ime je sinonim za besmrtnost. Nole je taj status odavno zalužio. Melburn je definitivno mesto gde je još jednom potvrdio da je srpsko nacionalno blago i svetski fenomen. Sve prolazi samo istina ostaje, a ona nije sporna. Novak Đoković je definitivno najbolji svetski teniser svih vremena. On je vlasnik večnosti. Na Rolan Garosu ima priliku da osvoji i 23. Gren slem i postane i po tom parametru najuspešniji teniser sveta. Ta karijera i taj život pišu istoriju.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.