Pre početka polufinala Lige šampiona između njegovog Hapoel Jerusalima i aktuelnog prvaka ovog takmičenja, Tenerifa, Aleksandar Džikić je stajao pored terena i pogledom išao po dvorani. Kada je sve skenirao, klimnuo je glavom.
Video je fantastično ispunjene tribine navijačima Jerusalima. Pola sata pre početka utakmice već su tukli po bubnjevima i pevali jednoobrazno obučeni u crvene majice od kojih su neke bile i specijalno urađene za ovaj uspeh tima iz Svetog grada.
Već tada je bilo svima jasno da bi eventualno finale između Hapoela i domaće Unikahe bilo nešto posebno. Za Džikića posebnije nego za druge.
Dva sata kasnije, uzdignutih ruku je prišao kolegi, Ćusu Vidoreti. Zagrlio ga, a onda zaronio glavu u ruke. Grlili su ga oni koji su mu bili najbliži, ali je on samo želeo da izađe sa terena.
- Džikić je veliki trener. Veliki džentlmen. Pretrpeo je težak gubitak pre nekoliko dana kada mu je majka umrla. Ipak, uspeo je da iznese ovo – rekao je Vidoreta.
Igrači Hapoela su sa crnim florom na dresovima nastupili u ovom polufinalu, odajući počast preminuloj majci njihovog trenera. Emocije su slomile Beograđanina u trenutku kada je Fitipaldo promašio poslednji šut za pobedu Tenerifa.
- Otvoren šut - insistirao je Džikić na konferenciji.
- Košarkaški bogovi sve vide - smatrao je Livaj Rendolf, jedan od najboljih igrača ekipe.
Usledilo je ogromno slavlje navijača Jerusalima u dvorani Martin Karpena. Imali su i šta da slave. Podvig je pobeda nad jednom od najboljih španskih ekipa. Posebno Mada, od Džikića su ove sezone navikli na ovakve momente, pošto je već osvojio Kup Izraela.
Jerusalim je imao 15 poena viška u jednom trenutku, ali je čudesni Marselinjo Uertas, sa četiri faula, napravio neverovatan preokret.
- Počinjem da se smejem kada kažu da je Uertas star – priča Džikić. - Kakvo gubljenje vremena. On je živi dokaz da su godine samo broj. Igra sjajno. Mnogo smo se trudili, sačuvali smo za kraj da ga zatvorimo, ali je i dalje otvorio šut saigraču. Da su pogodili, sada bismo bili samo težak protivnik. Ovako smo pobednici.
Iznad svega što je Jerusalim radio na ovom fajnal-foru u Malagi
- Da, mnogo je emotivno za mene. Iz mnogo razloga.
Vlasnik Jerusalima, Ejal Čomski, u hodniku je uzbuđeno pričao izraelskim kako je Džikić održao poseban govor igračima i da je pomerio sahranu majke na ponedeljak da bi bio na završnom turniru.
- Bio sam dirnut reakcijom igrača. Samo ću to reći.
Brojni navijači Jerusalima, oko 3000 njih (Izraelci bi rekli i više) istakli su voljenom treneru koji je plakao posle meča.
- Nisam plakao, jer smo u finalu. Sve ostalo je moja privatnost. Izvinite što ne delim sa vama. Iskreno, nisam bio srećan što se ta vest pojavila.
Ovo najveća pobeda Jerusalima ove sezone, iako ih je već bilo mnogo.
- Bilo je nekoliko strašno teških protivnika, Tenerife je jedan od njih. Bez dileme. Igrači, treneri, stil košarke. Oni su dobri. Voleo bih da smo igrali više puta protiv njih, jer oni te čine boljima.
Džikić, najemotivnija priča Malage, završio je porukom:
- Čak i da je Fitipaldo dao trojku, ovo bi bio ogroman korak za nas. Igrali smo protiv Tenerifa, super-ozbiljnog tima, do poslednjeg šuta.
Ali, Fitipaldo nije pogodio. Košarkaški bogovi...

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.