Ko bi rek'o... Niko fudbalski relevantan, letos. A, ipak, čudo se zbilo minulog vikenda. Prvenstva.
„Mali” TSC je od prvog kola i senzacionalne pobede nad Čukaričkim (4:1), kao u „trulim kobilama”, silovito naskakao na torzo izvikanijih rivala i, nesvakidašnjim umećem, održao do kraja prvenstva.
Kako, baš ovako? Zašto, upravo tako? Otkud, zaista - Vi? Pitanja bez odgovora, dosad.
Glavni strateg drevne igre i tvorac bačkotopolskog loptačkog čuda Žarko Lazetić je natenane otkrio tajnovit recept fabulozne sezone. Prethodno i kako je preksinoć proslavljena vicešampionska pozicija, posle remija s Vojvodinom.
- Predsednik Žemberi je organizovao izuzetnu feštu, mi, kao što smo dobro igrali tokom sezone, pokazali i umeće u slavlju – uz osmeh upoznaje.- Što se metaforično rečeno: recepture tiče, rado bih otkrio... da znam. Mogao bi da navedem ključne stvari, jedino. Prvenstveno evropsku organizaciju i nesvakidašnje infrastrukturne uslove, zahvaljujući već pomenutom predsedniku Žemberiju i direktoru Palađiju. Zatim, stručni štab. Ljude, kojima sam neizmerno zahvalan na kreiranju familijarnog i strukovnog ambijenta. Potom, selekciju igrača kao kruna pomenutog. Teren i zgrade ne igraju utakmice već oni, zato su bili uvaženi, poštovani, podržani... i, kad je bilo teško.
Čujno se nasmejao nakon opaske: ako je to neka tajna, zatim smerno nastavio:
- Sad je lako pričati, ali bilo je problema, teških situacija i takmičarskih prepreka koje su sezonu mogle da odvedu i u drugom smeru. Međutim, imali smo dovoljno znanja, umešnosti na kraju krajeva sportsku sreću da osvojimo drugo mesto, potpuno neverovatno za naše uslove. Čukaričkom i kolegi Kerkezu nije lako, uložili su identične napore. A, druga i treća pozicija pravi veliku razliku. Znate, kad smo letos formirali tim i ciljeve, Čukarički je bio glavni reper. Naša ambicija da budemo konkurentni i borimo za treće mesto, njima pripadajuće u poslednje dve sezone. Tako se i zbivalo, Brđani permanentno terali da igramo neretko i iznad sopstvenih granica.
I još nešto:
- Partizan je imao sezonu kakvu jeste i uspeli smo da uradimo i možda za nas neočekivano, na početku sezone. Ali, kako je odmicala, ambicije su rasle do fenomenalnog uspeha... i, za 50 nadolazećih godina! Samo, da se razumemo: potonje nije palo s neba. Nije nešto o čemu nismo razmišljali, razgovarali i posvetili. Naprotiv.
Potanko i na trenutke energično je objasnio kako je uspeo da mentalno resetuje igrače, nakon poraza u poslednjem kolu od Vojvodine minule sezone, zatim novajlije uvede u ustaljeni sistem i nadogradi ekipni kvalitet.
- Mnogi ljudi su sebi davali za pravo, tad pričali kako nismo izborili takmičenje u Evropi... kad se samo setim, a kao klub nije smenio mene! Ne znajući ili svejedno ne želevši da znaju, TSC kad sam došao nije bio pobedio osam kola i ciljao je plasman u plej-of. Dobrim igrama i slabostima protivnika došli smo u situaciju da se borimo za četvrto mesto. Bogu hvala, imam agilnog predsednika i na njegovu inicijativu, posle poraza od Vojvodine u poslednjem kolu, konstatovali po onoj čuvenoj: ko zna zašto je bilo dobro.
I, ispostavilo se, pogodili!
- Nedovoljno kvalitativno spremni u timu, gotovo stopostotno bi trpeo početak sezone i pitanje je na kojoj poziciji bismo okončali takmičenje. Otud, realni budimo, pomenuto je dovelo da se valjano pripremimo, dovedemo izuzetna pojačanja i zimus dvojicu da dodatno unaprede igru. I, vreme kako je prolazilo, bivalo je sve bolje i samo smo šest utakmica izgubili od 37.
Sladostrastveno je prihvatio konstataciju: TSC je zavredeo epitet najprijatnijeg iznenađenja od poslednje samostalnosti Srbije. Uz, očekivanu opasku:
- To već nije moje, na drugima je da kažu i procenjuju. Nismo pre početka sezone bili viđeni na ovom mestu, posmatrano kroz budžet i kvalitet tima. Da ne govorim o meni, perfidnim pričama o mladom treneru i pojačanjima iz Lučana! Okej...
Apostrofirao je timski rad, zatim posvećenost i upornost kao model nesvakidašnjeg uspeha.
- Ne manje bitnije, igrači su tek ovde odigrali najbolju sezonu u karijeri. Sad je na nama da procenimo ko bi mogao da ponovi, novajlije takođe.
Lazetiću je laknulo, nakon poslednjeg pitanja: i, šta ćete sad.
- Prvo na odmor s porodicom, zatim druženje s prijateljima, igranje tenisa... Potom, detaljno analiziraćemo sezonu i povući ćemo neuporedivo izazovnije poteze kako bismo takmičenje dočekali vidno spremni i bili konkurentni. Lako nije Zvezdi i Partizanu da igraju na tri fronta, kamoli nama. Mnogima u prvenstvu bićemo lovina, stoga, potrudićemo se da opet kreiramo divan ambijent i donesemo dobre odluke.
NEMA PREDAJE U LŠ
Ko bi od potencijalnih rivala u trećem kolu kvalifikacija za Ligu šampiona bio najpoželjniji – Marselj, Braga, Rendžers ili PSV?
- Vremena nisam imao da bih se bavio rivalima, što je svima i poznato, reč je o preozbiljnim ekipama. Jedno je sigurno: predavati se nećemo bez borbe!
PORODICA TRPELA, SAD ĆE SVE DRUGO
Dvodnevnu poteru za njim je objasnio porodičnim razlogom, nikako prekorednom slavom.
- Nema veze, verujte. Mene je malo njih zvalo prošle sezone, kad se nismo bili kvalifikovali za evroscenu. Isti sam bio i tad... Isključio sam se, iz svega. Porodica i socijalni život su trpeli bezmalo godinu i, rekao sam, sad nek` sve drugo.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.