Posle turbulentne sezone, došlo je vreme da se i u Radničkom svode računi. Nišlije su tek u baražu protiv Inđije (1:3, 3:0) sačuvale superligaški status. Klubu takvog renomea ne sme da se desi da sezonu počne učešćem u kvalifikacijama za Ligu konferencije, a završi borbom za opstanak.
Ivica Tončev, čelnik Radničkog, osvrnuo se na početku intrevjua za naš list na sve što se dešavalo minule sezone:
- Došli smo u ovakvu situaciju zato što od Jagodine do Preševa i od Jagodine do Zaječara, odnosno u celom regionu istočne Srbije u kojem živi tri miliona stanovnika, nema nijednog predstavnika u Izvršnom odboru FSS. Drugi odlučuju o nama. Najviše penala, ove sezone, svirano je protiv Radničkog - 18, od toga više od 50 odsto u prvim poluvremenima. Tad se ruši koncepcija i razbija igra. Igrači su počeli da gube volju, jer znaju da će dobiti crveni karton ili da će biti sviran jedanaesterac protiv njih. Imamo i najviše isključenja. Kao klub smo masakrirani.
Na kojim utakmicama ste posebno bili nezadovoljni suđenjem?
- Nikad ne bismo došli u tako tešku situaciju da nije bilo dva penala u Lučanima, po jedan protiv Partizana i Mladosti na Čairu. Bilo je još takvih mečeva. Radnički je bio planiran, od neke strukture da ispadne ove godine, da se porazi ceo jug Srbije i sadašnja uprava. Nema to veze sa igračkim kadrom.
Kako izbeći ovakvu situaciju u budućnosti?
- Naše rukovodstvo tražiće sastanak sa predsednikom FSS Draganom Džajićem, da vidimo koje posledice snosi sudija ako ošteti jedan klub. Ne želimo da se takmičimo dalje, ako ne znamo kako se bira Sudijska komisija i kome ona polaže bilo kakve račune. Osim Crvene zvezde i Partizana ostali klubovi su tu negde, izjednačeni, razlika u kvalitetu je plus-minus pet odsto. Kad se u toj situaciji sudi „domaćinski” taj klub pobeđuje. U baražu smo videli šta se dešava, gde ste još videli da se dvojica štopera opterete kartonima u trećem minutu, da se nadoknadi devet, a igra 11 minuta, da internacionalci ne vide čist penal nego se čeka intervencija iz VAR sobe...
Mislite da se to ne dešava slučajno?
- Ne, postoji motiv i on mora da se ispita, mi u to ne zalazimo. Napravljena je takva atmosfera da će svako ko kaže nešto o sudijama biti debelo kažnjen, a mi ne tražimo ništa nezakonito, jedino pravdu.
Promenili ste čak četvoricu trenera, ne računajući Vladimira Đorđevića koji je ekipu predvodio samo u revanšu baraža. Da li ste na taj način pokušavali da rešite problem?
- Ne četiri, promenićemo 44 trenera. Kompletna srpska javnost i mediji traže zaštitu struke. Šta trener ulaže u jednu ekipu ili šta gubi... Evo, na primer gospodin Dragan Šarac, bio je poslednji u nizu na klupi, on je sada negde drugde, ne pripada Radničkom, niti Radnički pripada njemu. Oni su ljudi koji dolaze u klub, odrađuju posao i idu. Kod nas se zna, ukoliko trener izgubi tri utakmice, on je bivši. Da li se nekada desilo, otkako je ova uprava u klubu, da je jedan trener imao dobre rezultate, a da je sa njima raskinut ugovor? Nije. Jedino smo se sa Radoslavom Batakom na kraju prošle sezone nismo dogovorili o nastavku saradnje.
Na kraju ste verovali u Vladimira Đorđevića?
- Možda bismo ispali iz lige da on nije vodio naš tim u poslednjem meču, to ne znamo. Bila je to naša šok terpija. Trener mora da napravi dobar rezultat da bi radio u klubu. Isplatili smo svakog stručnjaka i u čemu je problem? Zar treba da držimo trenera po cenu da odemo u Srpsku ligu.
Ko će biti naredni trener?
- U završnoj smo fazi pregovora. Razmišljali smo o trenerima, hteli da vratimo Tomislava Sivića, pregovarali sa Mehmedom Baždarevićem. Razgovarali smo i sa mladim trenerom koji može da unese potrebnu energiju. Kad je Sivić u pitanju, mnogi kažu nikad ne vraćaj nekog ko je već bio tu. S druge strane, Baždarević nije radio poslednjih nekoliko godina, ne poznaje dobro našu ligu i to bi možda mogao da bude problem. Potreban nam je neko ko će uneti energiju, da igrači rade po četiri sata dnevno, da zajedno idu u bioskop, čitaju knjige, odnosno imaju manje vremena za izlaske, igrice...
Kakav je plan priprema za novu sezonu?
- Igrači su dobili sedam dana odmora. Novi trener će napraviti plan priprema i biće paklen. Novina je da ćemo potpisati ugovor sa Fakultetom sporta i fizičkog vaspitanja. Ekipa će prvo ići na kompletnu kontrolu, a onda će isti proces biti ponovljen posle priprema. Proverićemo ko je koliko spreman, ko ne bude prošao testove neće biti u konkurenciji za tim. Treniraće, ali neće primati platu dok ne dostigne nivo da se vrati u ekipu. Upravni odbor će doneti odluku da će igrači morati da pretrče najmanje deset kilometara na utakmici, ukoliko se to ne desi klub će imati pravo da im smanji platu za 50 odsto. Ko ne bude potpisao taj ugovor neće moći da bude deo Radničkog.
Kakva je situacija sa igračkim kadrom, većina ima ugovore sa klubom?
- U Nišu se niko, nikad, nije mešao u rad trenerima, tako će i ostati. Sigurno je jedino da šef struke više neće moći da odlučuje ko može, a ko ne može da dođe. Moći će da predloži, ali će konačnu odluku donosti čitav tim ljudi iz sportskog sektora, predvođen Aleksandrom Jovanovićem i Sašom Stojanovićem. Neki treneri su dovodili svoje i imali smo peh da nismo imali igru. Kupili smo već dvojicu igrača, o njima ćemo govoriti narednih dana. Pojačaćemo se na pozicijama gde smo deficitarni i mislim da ćemo biti konkurentni.
Stalno vam zameraju što u Radničkom nema više niške dece?
- Patriotizam u fudbalu ne postoji. Želeli smo da vratimo igrače iz našeg grada, ali... Jednom Nišliji nudili smo platu od 5.000 evra, a on ode u klub koji nam je konkurent za 5.500, a ne za 10.000. Pogledajte golmana Inđije (Čupića prim. aut), on je niško dete, pa je „poginuo” protiv nas. Isto je bilo i pre dve godine kad smo se borili za opstanak, a on na golu Zlatibora. U jednom trenutku su sedmorica iz Niša bila u Kruševcu, a nama su falili igrači. Imamo nekoliko Afrikanaca, koji su bili najbolji, možda su nas i spasili ispadanja, a najjeftiniji su.
Je li vas još neko od Nišlija neprijatno iznenadio?
- Imamo i primer braće Ilić. Pre nekoliko godina zvali su nas ljudi iz Mančester sitija i pitali da li Ilići, pošto nemaju mesta u timu, mogu da treniraju sa našom ekipom. Naravno da smo dozvolili, bez ikakve finansijske nadoknade, jer je reč o našoj deci, tako su i prihvaćeni. Kad je došlo vreme za pozajmicu, Luka Ilić je otišao u TSC i bio nosilac igre. Njegovi menadžeri su rekli da mu ne odgovaraju tereni i okolina. Dakle, odgovaralo mu je samo da trenira. Kakvu nišku decu onda traže. Klub je iz Niša, a igrači će biti oni koji su spremni da „poginu” za Radnički.
Kakva je finansijska situacija u klubu?
- Ukoliko izuzmemo Čukarički, Voždovac i TSC, Radnički jedini od učesnika prva četiri ranga nema dugovanja. Kod nas je parola, prvo porez pa ostalo. Igrači redovno dobijaju ugovoreno. Poslujemo domaćinski i to je jedan od faktora zašto smo se borili za opstanak. Da smo se ponašali bahato kao neki, ne mislim na Zvezdu i Partizan... Postoje klubovi sa dugovanjima od 10-15 miliona evra, a igrače plaćaju 25.000 evra mesečno. Da smo isto tako mi poslovali možda ne bismo došli u ovakvu situaciju. To bi značilo da neka druga garnitura ljudi koja dođe posle nas može da donese katanac, a to nije naša politika.
Za vreme ove uprave Radnički je čak tri puta igrao kvalifikacije za evropska takmičenja. Da li bi klub imao više uspeha da su finansije bile bolje?
- Ne možemo u Evropu sa budžetom od milion i po evra. Kažu, ispali ste od Malte, Flore, a svi oni imaju budžete od četiri miliona. Moramo da jačamo budžet, dovodimo kvalitetne igrače, ali i da prodajemo. Ova uprava prodala je najviše igrača, najveći transfer pre nas bio je 200.000. Prodali smo Štulića za 750.000, on je otišao u Belgiju i još nije dao gol. Da li je to loš posao za Radnički? U poslednjih pet godina prodali smo najviše igrača u Super ligi. Igrače prodajemo evropskim klubovima i to je važno, imamo ime i cene nas. Ne šaljemo ih u Vijetnam, Azerbejdžan, Indoneziju, Koreju, Uzbekistan.
Imate li ponude za sadašnje prvotimce?
- Dobili smo za Jamkama i Škrbića. Naravno, gledaćemo interes kluba, ali ako je neki igrač pomogao, dao srce, a pritom je ponuda dobra, pustićemo ga. Prvo ćemo reagovati kao prijatelji, a onda i zbog finansija - zaključio je Tončev.
SAMO ROĐENI NIŠLIJA MOŽE DA VODI RADNIČKI
Da li Radnički treba da vodi Nišlija?
- Da, to je još jedan uslov. Ko bude došao moraće da donese dokaz da je rođeni Nišlija. Za mene kažu da sam pridošlica iz Surdulice, a ja sam rođen u Nišu i ovde živim. Zameraju nam što se borimo za klub, pa kada je ova uprava došla u školi je bilo 200 dece, danas ih ima više od 650, kadeti su prvaci, omladinci takođe, ako im to smeta...
STOGODIŠNjICU SMO SLAVILI SA GRAĐANIMA
Planirate li da stogodišnjicu postojanja obeležite na još neki način?
- Trpeli smo kritike da nismo dobro obeležili jubilej. Nismo napravili proslavu sa 200 ljudi u restoranu, a da jesmo Niš to ne bi video. Napravili smo nešto za sve građane, a koštalo je pet puta više nego bila koja svečanost. Bila je veličanstvena bakljada, vatromet, koncert... Planovi su bili drugačiji, ali znate kakve su nas tragedije zadesile početkom maja. Uprava je smatrala da sada nije vreme za slavlje. Cela godina je jubilarna, biće vremena za sve. Za Nišlije je važno da stanu uz klub. I kada gubi i kada dobija, i u dobru i u zlu, samo tako Radnički može postati veći.



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.