Debeo argument imali su svi koji vole Novi Pazar što su se pribojavali starta sezone. I pored toga što je prednost domaćeg terena postojala jasno je da to i nije neka privilegija kad imate situaciju da zbog kazne tribine zvrje prazne, pa još je i tim tek u nastajanju. Zato konačnih 2:0 protiv Radničkog 1923 nije pobeda, već pobeda!
Dragan Aničić je da ne može veštije sakrio od kolege Joksimovića sve dobre strane i mane ekipe koju mu je suprotstavio. Ne postoji ništa važnije od osvojenih bodova, a ako bi tražili utisak koji je obeležio utakmicu onda bi to bez ikakve ograde bilo „ujedanje“ za svaku loptu i na svakom delu terena od strane skoro svih igrača u plavo – belim dresovima.
Pojedinci su se izdvojili, poput glavnog protagoniste pobede Nikole Karaklajića, neumornog i konkretnog Adešine Adetunđija Razaka, stuba odbrane golmana Nikole Mirkovića, a ima ih još.
Nametnuo se i zaključak, možda i prebrz, da ovaj tim zavisno od toka utakmice uvek može da izbaci neka nova imena u glavnim ulogama. Doći će i mečevi u kojima će ukupna slika biti mutnija od viđene u duelu sa Kragujevčanima, ali ukoliko pristup bude isti ili sličan ta želja i izgaranje prosto teraju na pomisao da se čvrsto veruje kako su ovi momci u stanju da takvim načinom nadoknade sve ono što im nedostaje, a toga i te kako ima.
Sa Sumom, Siseom, Jovanovićem i verovatno još nekolicinom novih igrača u narednih mesec i po dana igra bi mogla da se oboji još svežijim tonovima. Naravno, sve su to pretpostavke od kojih je mnogo važnija posvećenost Dragana Aničića i njegovog stručnog štaba da zamišljenu ideju sprovedu u delo. Ako su u tome uspeli u nedelju ne postoji ni najmanji razlog za sumnju da mogu i ubuduće. Trener Novog Pazara beži samo od jedne stvari – euforije.
- Ne postoji potreba za njom – jasan je Aničić.
- Bilo je dobrih trenutaka, kao i onih kad nismo najbolje stajali na terenu. Očigledno je da ima mnogo prostora za napredak. Mogu da budem zadovoljan agresivnošću i željom koju su ispoljili svi igrači. Protok lopte mora da nam bude brži, potrebno nam je više ponavljanja i pridodavanja u završnicama akcija. Jako je bitno kad se startuje sa tri boda na domaćem terenu, s tim da već od utorka ova pobeda ustupa mesto pripremama za sledeću utakmicu – hladne glave reče od pljuska pokisli Aničić.
Ne treba biti mnogo pametan da bi se izveo zaključak kako bolji način za debitantski nastup u novom klubu ne postoji od onog kojim je Nikola Karaklajić sam sebe častio.
Igrač koji je među Novopazarce stigao iz grčkog drugoligaša Panahaikija na terenu se pojavio u 65. minutu, da bi samo tri minuta kasnije golom trasirao put koji njegov tim vodi do pobede i onda sve to začinio u četvrtom minutu nadoknade idealno proigravši Marka Obradovića za potvrdu trijumfa. I pomenuti fudbaler, kome je Novi Pazar 12. klub u karijeri, ne taji da uspešniji debi nije imao.
- Jeste, najbolji je i najlepši. Krivo mi je što nije bilo navijača, ali izdržaćemo još tu jednu utakmicu. Kad se oni vrate bićemo još bolji.
O dva detalja koja su zaključala utakmicu, a u kojima je vodio glavnu reč, govori ne naglašavajući sopstveni udeo.
- Kad su prekidi uvek gledam da stanem tamo gde bi lopta mogla da se odbije. Nekad predvidim mesto, nekad ne. Kod gola video sam gužvu, potom i imao sreću da lopta dođe do mene. Bilo je dovoljno prostora i vremena da pogledam i pogodim. Kad je reč o asistenciji, loptu sam prihvatio na centru terena i odmah uočio jednog protivničkog igrača ispred mene, pa je prvo što sam pomislio bilo da idem do kraja... još sam bio sveže za tako nešto, a onda sam uočio saigrača sa jedne strane, a Obradovića s druge i u trenutku promenio odluku i odigrao za dobro otvorenog saigrača.
Bilo bi baš nadmeno posle samo jedne pobede i pomisliti da ovaj tim nema šta ne može. Ugao gledanja svih koji bezgranično vole Novi Pazar sigurno je drugačiji, što je i razumljivo. Prosečan navijač razmišlja po principu – kad je ovako bilo sad, šta će tek da bude kad dođe Suma! Karaklajić je posle svega i dalje čvrsto na zemlji.
- Sa ekipom sam zajedno nepunih nedelju dana, pa iako mnoge momke nisam ni poznavao kroz treninge sam video da imamo timski i individualni kvalitet. Kakvi ćemo biti sa Sumom, to ne znam. Pamtim ga kao vrsnog igrača Partizana, na osnovu toga hoću da verujem da ćemo biti još bolji – reče čovek odluke u meču sa Kragujevčanima, Nikola Karaklajić.
NAJBOLjI PERIOD U VOŽDOVCU
Interesantno je da je Karaklajiću ovo bila prva domaća superligaška utakmica posle šest godina koliko je prošlo od kada je branio boje Javora.
Potekao je u generaciji Crvene zvezde čiji predvodnik je bio zlatni dečko našeg fudbala Nemanja Maksimović, a pripadali su joj i Veljko Simić, Mihailo Ristić i Filip Janković.
Za lično najbolji igrački period proveden u Srbiji izdvaja onaj dok je nosio dres Voždovca kod trenera Nenada Lalatovića, potom i Zorana Milinkovića.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.