Kevin Panter je u intervjuu za sajt sponzora Partizana otkrio kako je doneo odluku da ostane u taboru crno-belih i pored ponude Barselone.
- Bio je to najstresniji period u mom životu, bez bilo kakve dileme. Čak mi je teško uopšte da se prisećam tih dana koliko je bilo emotivno, naporno, generalno nikome ne bih poželeo da preživljava to. Tokom tog čitavog procesa sam sa roditeljima u njihovoj kući. Do tog momenta ih nisam video skoro godinu dana. Tako da oni proživljavaju sve što ja proživljavam u tim trenucima, videli su iz prve ruke kako to izgleda. Videli su te emocije. Nisam spavao, bukvalno nisam spavao četiri ili pet dana zaredom. Nisam jeo, izgubio sam apetit od stresa, od telefonskih poziva. Od jutra do mraka. Hteo sam da donesem odluku koja je najbolja za mene, svi me kontaktiraju, svi mi pričaju neku svoju priču, a ja se borim da sve to isključim da budem sam sa svojim mislima, da sam donesem odluku zbog koje ću lično da budem zadovoljan – počeo je priču kapiten Partizana.
Vremenska razlika između Evrope i SAD bila je dodatni problem.
- Kad vi u Evropi ustanete, ja spavam. Zato sam ostajao budan, čekao pozive, čekao razgovore. Potpuno mi se život okrenuo naopačke. Generalno telefon mi je uvek na sajlentu, nikada ne zvoni. Tih dana nisam sebi mogao tako nešto da priuštim jer se nalazim na raskrsnici, ključan momenat u mojoj karijeri se prelama, svakih 10 minuta zvoni telefon, slušam ponude, vagam, razgovaram, hiljadu nekih informacija mi prolazi kroz glavu.
Ističe da je spavao samo po par časova.
- Legnem oko 11 uveče i budim se već oko dva iza ponoći, jer krenu pozivi i posle toga ne spavam. To je to, spavao sam tri sata i morao sam da budem spreman za telefonske razgovore koji mogu da mi odluče dalji tok života. Trajalo je to nedelju dana i to je toliko psihički bilo teško i stresno da ne mogu da objasnim. Nikada u karijeri pre ovoga nisam bio u sličnoj situaciji i nadam se da više takve dane neću preživljavati jer je baš bilo previše.
Na kraju je potpisao novi dvogodišnji ugovor sa Partizanom.
- Ne mogu da kažem da sam prelomio u minut do 12. Možda je tako izgledalo sa strane, ali definitivno je vreme otkucavalo što se mene tiče, jednostavno na kraju sam morao da prelomim. Osetio sam da sat otkucava... Možda je ludo što ću ovo da kažem, ali na kraju sam poslušao šta mi je srce reklo. Stvarno je tako bilo. Sećam se da sam prelomio u ponoć. Poslao sam poruku agentu, odmah je usledio njegov poziv sa pitanjem da li sam siguran, samo su mu rekao da sam siguran i to je bilo to.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.