In Bom Hvan (27), reprezentativac Južne Koreje i najskuplje pojačanje Crvene zvezde u istoriji posle nekoliko utakmica “kupio” je domaće navijače. Remi sa Jang bojsom, Hvangu je pao veoma teško što se moglo videti i u miks zoni kad je više puta ponovio da će u narednom periodu učiniti sve da sa saigračima obraduje pristalice.
U međuvremenu prvi put od dolaska u Srbiju, Hvang je otvoreno govorio kako je stigao u Ljutice Bogdana, a dušu je otvorio u “internet dnevniku”.
- Tokom predsezone napustio sam Grčku i vratio se kući. Ne mogu još da ulazim u detalje, ali definitivno odluka nije doneta bez razloga. Nije bilo lako, ali ne žalim zbog izbora. Želeo bih da kažem da mi je žao i da sam zahvalan navijačima koji su brinuli za moju budućnost. Pitam se da li ću do kraja moći da ispričam ovu priču kad jednog dana budem skinuo kopačke i završio karijeru. Trenirao sam bez prestanka, u teretani, apartmanu, trčao sam pored reke blizu kuće. Osećao sam da individualni treninzi nisu dovoljni da bih ostao u formi. Bio mi je potreban pravi fudbalski trening. Nije bilo lako zakupiti igralište u nekoj metropoli – počeo je priču In Bom Hvan.
Objašnjava potom reprezentativac Južne Koreje,kako je održavao formu.
- Na sreću našli smo teren u Asanu, to je provincija Južni Čunčeong. Napravio sam tim od prijatelja iz juniorskih dana koji sada imaju druge poslove. Sa druge strane bili su omladinci Daejona. Prijatelji su znali u kakvoj sam situaciji. Iako su prestali da igraju fudbal trčali su preko maksimuma, samo da bih imao dobru simulaciju. Nije im smetala ni kiša. Mnogo ljudi mi je pomoglo duhovno i na svaki drugi način. Nikad im to neću zaboraviti.
Iako je prelazni rok u najjačim evropskim ligama priveden kraju, Hvang nije imao klub.
- Četiri dana pre kraja prelaznog roka shvatili smo da bi bilo bolje da se preselimo u Evropu i tamo pratimo situaciju. Na kraju, razgovarali smo sa tri kluba. Pregovori sa dva su se dobro razvijali, napredovali. Odseo sam u Minhenu kako bih u hotelskoj teretani nastavio da radim. Pregovori nisu bili lak zadatak. Osećao sam da se neće sve završiti do 1. septembra. Ali od dva kluba koja su pokazala interes, odlučili smo se za onaj koji je pokazao da me više želi.
Ne navodi Hvang sa kojim je klubom razgovarao, već samo da je imao spremnu kartu iz Minhena.
- Imao sam dogovor sa tim klubom. Kupili su mi avionsku kartu. Međutim, pre nego što sam se čekirao i ukrcao u avion dobio sam poziv od agenta. Rekao mi je da propustim avion, jer su se neke stvari u pregovorima sa tim klubom promenile. Bilo me je sramota. Rekao sam sebi da će sve biti u redu, jer je za nekoliko sati bio još jedan let za grad mog budućeg kluba. Međutim, problem nije rešen. Na kraju sam propustio oba leta, a transfer pijaca je završena u većini evropskih zemalja. Osam sati koliko sam čekao na minhenskom aerodromu bilo je uzalud potrošeno vreme. Nisam imao izbora nego da se vratim u hotel. Narednog dana sam se osećao prazno, ali sam morao da odem u Kardif gde su me čekale obaveze u reprezentaciji.
Sudbina je odredila da Hvang ipak zaigra u velikanu.
- Kad se prelazni rok završio, Zvezda je krenula u akciju. Zapazio sam odmah veliku iskrenost rukovodstva Crvene zvezde. Oni su za mene dali rekordnu sumu kada je u pitanju srpski fudbal. To je dokaz ozbiljne vere. Uzdajući se u iskrenost rukovodstva kluba odlučio sam da postanem Zvezdin igrač. Da, sada vi očekujete da kažem kako je to iznuđena odluka, jer nisam imao izbora. Reći ću nešto drugo: mesto gde sada igram je prestižan klub u istočnoj Evropi, verovatno najveći. Osvojio je Ligu šampiona 1991. godine. Moje srce je bilo ganuto, jer su mi pomogli kada sam bio očajan – objasnio je Hvang.
PORAZ NA DEBIJU I SUSRET SA RODRIJEM
Za sad Hvangu su najupečatljiviji duel sa Mančester sitijem u Ligi šampiona, odnosno Čukaričkim u Super ligi.
- Na mom debiju izgubili smo od tima nižeg rejtinga. Nismo imali vremena da se kajemo, jer smo za nekoliko dana igrali protiv Mančester Sitija. Tamo smo dali prvi gol, ali smo u drugom poluvremenu primili tri. Svi igrači Sitija su bili sjajni, ali jedan fudbaler me je posebno oduševio. Do sada za mene je najbolji zadnji vezni na svetu bio Kazemiro. Međutim, Rodri me je ubedio u suprotno. Meki i fleksibilni pokreti nisu se mogli očekivati od igrača takve građe. Mogao sam iz prve ruke da iskusim ono što sam smatrao svojim prednostima: sposobnost da brzo procenim situaciju i odigram sa loptom. Osećao sam zašto je Rodri svetska klasa. On je uradio sve da moj fudbal učinim zrelijim – zaključio je Hvang.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.