Izašli su „klinci“ Vojvodine na teren, golobradi, sa najstarijim u postavi Andrejem Rudićem, koji ima „čak“ 24 godine. Jedini iskusni kapiten Žarko Kisić, obavio je na početku utakmice oficijelni deo posla, potpisao se, pozdravio se sa kolegom ali u crno-belom Milijom Mrdakom, sudijama i... Dalje celu priču prepustio upravo mlađariji Vojvodine, novog-starog osvajača Superkupa, 5. po redu i rekordnog, koliko ima i Crvena zvezda.
Neverovatno je kako su crveno-beli iz Srpske Atine odigrali duel protiv Partizana, vlasnika do juče triplete, od prvog minuta. Pritisak, nije postojao, strah – nepoznata reč, ali hrabrost, da u velikoj meri i želja za dokazivanjem.
Jedan iz plejade mladih, zamenik kapitena, momak iz Gornjeg Milanovca, ta „osmica“ Andrej Rudić, o peharu, ulozi favorita i mladoj Voši, putu iz Milanovca i jednom deža viju da su na istom mestu posle devet godina Đorđe Đurić, sportski direktor, trener Marko Narančić i on.
U razgovoru za Sportski žurnal ogolio je dušu. I to jako ponosno.
I mladost uze pehar, klinci reklo bi se?
- Eto, odigraše klinci, ali klinci koji su bili spremni za velike izazove kao što je Partizan. Ne mogu da kažem da je isti kao prošle godine, ali je i dalje dobar sa kapitenom Mrdakom, iskusnim Bjelicom, Tadić je takođe tu...Preovladala je naša želja, hrabrost. Mislim da je to stvarno izašlo na videlo, baš smo se dobro pokazali – smeje se Andrej, a u glasu se čuje promuklost.
- Pevalo se, slavilo ali malo, imamo nove obaveze.
Niste se uplašili ni rivala, ni izgubljenog seta posle vođstva 2:0 da može da ode u taj-brejk možda pobeda i na drugu stranu?
- Mi stariji igrači (smeh) smo i posle prvog i drugog seta govorili mlađima da nije kraj. Treba da se osvoji još jedan set, tu je i trener Narančić, pomoćnik Gavrančić, pomogli su, bodrili su nas, spuštali na zemlju da ne poletimo. Ništa nije gotovo i samo da nastavimo hrabro, da ćemo brzo da završimo u našu korist. Nije bilo lako posle 2:0 ostati koncentrisan, želiš da zaključiš meč, ima još da se igra. Ači uspeli smo na kraju da sklopimo kockice kako treba.
Šta ste rekli Vi, igrači, trener kada ste izgubili treći set, jer Partizan je ekipa koja nikad ne odustaje, poslastica su im pet setova koje obično okreću u svoju korist?
- Videlo se upravo neiskustvo u tom periodu, malo smo pali, ali već u narednom, kako smo ušli u meč, tako smo i njemu pristupili. Izdigli smo se.
I koja je bila ključna rečenica?
- Došli smo na stranu gde je bio pehar, medalje, zlatne. Rekao sam momcima, treba da igramo za ovo, da zaslužujemo i to je jedini cilj. A taktika, ista da bude i to je sve. Nije bilo filosofije.
Može li ovako i do ostalih trofeja?
- Slušao sam baš izjavu trenera Bojana Janića koji je odlično odgovorio na ovo pitanje. Jako smo mlada ekipa, imaćemo dosta uspona ali i padova tokom sezone što je i logično. Sad, potrudićemo se da podignemo još više formu, da padovi budu manji, ili ako ih bude, da budu kratki.
Dakle, bez obećanja i pompeznih najava osvajanja kruna?
- Ne mogu ništa da obećavam kao prošlih sezona. Ima ekipa koje su i dalje kvalitetnije. A da li imaju više želje od nas, to ćemo da vidimo. Voleo bih da upravo ta želja nadvlada, i da baš kao i u Superkupu, odigramo i protiv Kragujevca, Crvene zvezde... jakih ekipa.
Preko noći ste „omatorili“ ali sa peharom u rukama?
- Ne mogu još da shvatim. Jako čudna uloga sa 24 godine, kao drugi najstariji u ekipi a godinama sam bio najmlađi. Naglo je došlo. Ali bilo bi mi drago da baš kao što sam osvajao kao najmlađi, sada osvajam i kao jedan od najmatorijih u timu.
Kakve su bile reakcije čelnika, uprave kluba?
- Mnogo znači klubu, ne toliko pehar, prvi je u sezoni, možda kao vetar u leđa, sećate se kako je bilo Partizanu minule sezone. Baš kao dobar zamajac. Više im znači što smo odigrali hrabro, pokazali veliku želju. Što vide kako deca rastu, a konkretno mene prate od 16. godine. Prava škola Vojvodine – nasmejao se popularni „Rudo bre“, koji je rekao da nema vremena mnogo za proslavu, jer već u nedelju sledi superligaška utakmica protiv Mladog radnika.
OŠTRO OKO DRAGANA ČUČKOVIĆA I NIKOLE MARIĆA
U životu Andreja Rudića ništa nije slučajno, dokaz je upravo ovih devet godina
- Prvi koraci u Takovu, u školici odbojke do sedmog, osmog razreda. Potom sam ušao u prvi tim i kao mladi tić nisam znao gde ću, kojim putem. I videli su me ljudi iz Vojvodine i sa 15 godina pošao put Novog Sada i tu sam i dan danas. Mislim da je bila neka utakmica u Milanovcu a potom i kadetsko prvenstvo Srbije u Novom Sadu na kome smo osvojili treće mesto. Dragan Čučković, koordinator mlađih selekcija u Vojvodini i tadašnji sportski direktor Nikola Marić dolazili su u Gornji Milanovac, dolazili su i na treninge kod Đorđa Đurića, tada stratega kadeta i Marka Narančića njegovog pomoćnika. I tako je sve počelo. I evo nas i danas tu, i Čučković i Đurić i Narančić i ja. Posle devet godina!
LIČNA KARTA
IME I PREZIME: Andrej Rudić
DATUM ROĐENjA 17. 02. 1999. u Gornjem Milanovcu
POZICIJA: Srednji bloker
KLUB: Vojvodina

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.