Atmosferi u Beogradskoj areni divi se Evropa i svet. Društvene mreže u poslednjih godinu dana zasute su slikama i video zapisima sa Partizanovih mečeva, verujemo da će slično biti i sa Zvezdinih koje slede tokom ove godine.
U takvom, po mnogo čemu jedinstvenom košarkaškom ambijentu na planeti, postoji posebno mesto. Loža koja je u osnovi zvezdaška, u kojoj su partizanovci većina među gostima, ispunjena pozitivnim vibracijama i prijateljskim emocijama. Zbog Nebojše Mrvaljevića u nju često dolaze košarkaške i fudbalske legende, umetnici, profesori univerziteta, privrednici, političari i diplomate, ali i sasvim običan svet.
U toj oazi vedrog duha na drugom ovosezonskom večitom derbiju bila je svojevrsna sportska Kuća slavnih. Uz Predraga Danilovića, rekordera po broju titula prvaka Evrope (4), u čarima duela crno i crveno-belih uživale su legende Partizana i srpskog fudbala Predrag Mijatović, Slaviša Jokanović, Zoran Bata Mirković i Gordan Petrić.
Crno-bele vibracije pojačavali su Mlađan Šilobad, Slaviša Koprivica i Aco Pejović. A da bi navijački balans koliko - toliko bio ujednačen potrudio se Dragiša Binić, član slavne Zvezdine generacije iz Barija.
Mada bi i sama fotografija kojom se ovekovečio susret ovakvih asova bila sama po sebi ekskluzivna, Predrag Mijatović se, kao i uvek, rado odazvao razgovoru za Žurnal.
- U Beogradu sam nekoliko dana i, naravno, koristim priliku da se fino družim. I ujedno pogledam fenomenalnu utakmicu. Jednostavno, ovde sam kao kod kuće, što je vrlo bitno - počeo je priču Mijatović, čija je gospodstvena crta svojevremeno bila jedan od važnih faktora da u gospodskom Realu dobije jednu od vodećih funkcionerskih uloga.
A u Kraljevskom klubu indirektno je bio uključen i u brigu o košarkaškom klubu, pa je uticao na angažman Vlade Divca u sportskom menadžmentu najtrofejnijeg evropskog kolektiva.
- Košarka mi nije strana, volim je puno. Čak sam u nekom ranom detinjstvu, pre nego što sam počeo da treniram fudbal, trenirao košarku u Ljuboviću iz Podgorice. Kasnije je, naravno, prevagnuo fudbal i zbog ljubavi, a kao što vidite i zbog visine, koja je u basketu izuzetno bitna. A, naravno, sa Divcem i sa svim našim košarkaškim legendama oduvek sam u fenomenalnim, drugarskim odnosima.
Vratili smo se fudbalskim temama. Reprezentacija Srbije je na korak do velikog uspeha - plasmana na Evropsko prvenstvo. U životu, sportu posebno, dok se posao u potpunosti ne obavi, nikad ga ne treba smatrati završenim.
- U konstelaciji grupe i kako su se stvari u njoj odvijale, poslednja utakmica reprezentacije u Beogradu protiv Crne Gore je na neki način obezbedila učešće Srbije na Evropskom prvenstvu. Ako se ne varam, posle više od dve decenije. I to je, svakako, veliki uspeh. E, sad, moglo je da bude mnogo bolje u nekoj fazi takmičenja, konkretno mislim na meč sa Mađarskom. Međutim, preostalo je da se to matematički dovede do kraja i mislim da tu ne bi trebalo da bude nekih problema. Kada je državni tim u pitanju, povezana su dva velika takmičenja - Svetsko i Evropsko prvenstvo, što je apsolutno veliki uspeh.
Iskustvo vezano za naš mentalitet navelo je Mijatovića da „spusti loptu na zemlju”.
- Znam da smo mi euforična nacija i da vrlo lako možemo da stvorimo sliku o tome da smo možda i najveći favorit. Treba, međutim, ispoštovati činjenicu da su se povezala dva velika takmičenja, što je dobro za afirmaciju srpskog fudbala i, naravno, reprezentativaca i svih fudbalera. A onda na Evropskom prvenstvu, s obzirom na to da se igra na kraju sezone i da je to turnirski način takmičenja, vrlo je bitno da reprezentacija dođe spremna, fit, bez povreda i umora, kao što se dogodilo na Svetskom prvenstvu kad je nekoliko važnih igrača došlo sa manjim ili većim povredama. Ali, mislim da Piksi to dobro hendluje i vodi i nadam se da će reprezentacija Srbije na Evropskom prvenstvu imati zapaženiju ulogu nego što je bio slučaj na Mondijalu.
Za razliku od nekih prethodnih sezona klupski fudbal na evropskoj sceni ne postiže rezultate na istom nivou.
- Kao što znate, veliki sam partizanovac i meni je poslednjih godina malo krivo što je Crvena zvezda, rekao bih, preuzela primat. I to se vidi i kroz prvenstvo, a i samo učešće u Ligi šampiona ove sezone. Naravno, želeo bih da Partizan ponovo preuzme primat. A to se, čini mi se, nekako ciklično menja. Pre nekoliko godina, da ne kažem sedam, osam, moj klub je imao prioritet, sad je to Crvena zvezda. I to se ne dešava samo u Srbiji, već u svim evropskim zemljama. Konkretno u Španiji, Barselona je imala sedmogodišnju dominaciju, pa je onda primat preuzeo Real Madrid, a videćemo šta će se desiti u budućnosti. Kao partizanovac želim da Partizan, bez obzira na Crvenu zvezdu uradi sve što je moguće da bude prvak Srbije i igra Ligu šampiona.
S obzirom na to da je razgovor sa legendom jugoslovenskog i svetskog fudbala prethodio večitom derbiju košarkaša, Mijatovića smo upitali ko će da dobije? Nije prognozirao, ali su mu želje, ispostavilo se, uslišene.
- Prethodnu utakmicu sam gledao na televiziji, tokom prve tri četvrtine Zvezda je dominirala, imala čak i 14 koševa prednosti. A onda je Partizan iskoristio ove fanatike koje ima u Areni i uspeo da privede kraju onako kako su očekivali. Sad će isto biti jako zanimljivo, teško, ali kao partizanovac uvek želim da pobedimo.
JOKANOVIĆ SNIMAO ATMOSFERU, SPECIJALNO UKLjUČENjE IZ MONAKA
Kakva je bila atmosfera na večitom derbiju slikovito opisuje i to da je Slaviša Jokanović, koji je pregrmeo mnogo toga u igračkoj i trenerskoj karijeri, zabeležio navijanje Grobara video snimkom na telefonu.
U jednom trenutku, druženju u loži „pridružio” se i Saša Obradović, zvezdaš iz Monaka. Kumovski video poziv preko vibera bio je prilika da mahne nekadašnjim rivalima na parketu – Daniloviću, Koprivici, Šilobadu, ali i da pozdravi partizanovce.
Rezultat treneru ekipe iz Kneževine nije godio, ali to za pravo drugarsko rivalstvo nikad nije predstavljalo problem.




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.