Igor Mršulja (29), nekadašnji kapiten Partizana, već treću sezonu provodi na Islandu. Srednji bek trenutno nosi dres Vikingura, odlično poznaje islandsku ligu, pa i Valur, Metaloplastikinog rivala u osmini finala EHF kupa, trenutno drugoplasiranog u šampionatu:
- Rukomet na Islandu je malo čudan. Skandinavski sistem. Nije toliko zastupljena taktika koliko individualna rešenja, kontre, prvi, drugi talas, tako da će se s tim suočiti i Metaloplastika i ukoliko uspeju to da „uštopuju” biće sve u redu. Partizan je nedavno igrao sa Hafnarfjordurom, klubom iz detinjstva Arona Palmarsona... To je taj sistem – priča Igor.
Kakav je Valur u odnosu na prošlu sezonu u kojoj je igrao osminu finala Lige Evrope?
- Snori Gudjonson, trener koji je vodio tim prošle sezone je postao selektor. Klupu je nasledio njegov pomoćnik Oskar Oskarson. U odnosu na taj sastav tim je malo oslabljen jer su ekipu napustili prvo levo krilo i prvi desni bek. Aktivirali su Aleksandra Petersona, čuvenog reprezentativca, desnog beka koji je igrao u Bundesligi dugo godina. Trenutno je u Arabiju na pozajmici, ne znam da li se vraća do utakmice sa Metaloplastikom. I dalje je u odličnoj formi, mada ne tako brz i gibak kao nekad...
Ima tu još široj javnosti poznatih imena?
- Golman je isto stari as iz Bundeslige, Bjorgvin Gustavson. Glavni motor i pokretač tima. Incidentna ličnost, pozitivan „ludak” i uvek u svađi sa „rukom pravde” na terenu.
Na koga još valja da se obrati pažnja?
- Srednjeg beka, Benedikta Oskarsona, sina trenera. Mlad, jako brz i kreativan tip. Stilom podseća na Skubea i Zarabeca, visina im je takođe slična. Ima još jedan levi bek, Magnus Magnuson, po meni najbolji igrač Lige uz Arona Palmarsona. Uvek je na užem ili širem spisku reprezentacije. Kalibar za Bundesligu, ali nikad nije imao ambiciju da napusti ostrvo „vatre i leda” – raportira 29-godišnji Beograđanin.
Da li ste se navikli na život na Islandu?
- Treću sezonu sam tu, jednu u Grotu i već drugu u Vikinguru. U Rejkjaviku, pored mog kluba je još jedan... Pored toga što igram, treniram i dečake do 15 godina. Fantastično iskustvo. Islanđanin koji vodi reprezentaciju tog godišta me je angažovao za pomoćnika. Mnogo toga može da se nauči kroz rad sa decom. Sad mnogo bolje razumem neke trenerske odluke. Pogled na rukomet iz te perspektive je poptuno drugačiji nego iz igračke, uz činjenicu da je i stresnije - konstatuje Mršulja.
POLARNA SVETLOST, ERUPCIJA VULKANA I USPON NA GLEČER

Pored sportske priče Igoru ostaje i vremena da upozna Island, a ima i priliku da češće od običnih smrtnika vidi polarnu svetlost:
- Zapravo možda ću je videti i večeras, pošto je vedro – konstatuje – Proleće mi je najlepše, dan traje 24 sata. Jednom sam u ponoć gledao zalazak sunca, a sat i po kasnije sam mogao već da gledam izlazak... Leti nisu visoke tepmerature, kupao sam se u okeanu gde voda baš i nije topla. Video sam dva vulkana kako eruptiraju, peo se na glečer, prolazio kroz tunel od lave, posetio mesta sa dva impresivna vodopada od 30, 40 metara... Ono što je još zanimljivo je da ima mnogo bazena sa termalnom vodom - nešto kao đakuzi na otvorenom. Sjajno za opuštanje posle treninga. Aurora je vidljiva kad god je vedro...
STRUJA SKORO BESPLATNA
Island je mala zemlja, ali je standard visok. Ribolov je glavna „zanimacija”, uz to što je poslednjih godina turizam „eksplodirao”.
- Imaju dosta termalnih voda, struja je skoro besplatna – kaže Mršulja.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.