Čudna su sorta golmani – kadri da fudbalskom auditorijumu serviraju milion iznenađenja, između ostalog – budu i golgeteri. „Devedesetih” prošlog veka divili smo se Kolumbijcu Igiti, Paragvajcu Čilaveru, Meksikancu Kamposu, Brazilcu Seniju... slušajući, od starijih, o Jugoslovenu - Draganu Panteliću.
„Eh, kad je Panta, degažirajući, dao gol Enveru Mariću!”
Nesvakidašnji podvig, ako ste iole želeli da se vaša poštuje među školarcima rođenim malo pre ili posle Titove smrti, morao je da vam bude uskladišten u „fudbalskoj” memoriji. Niš, 26. oktobar 1980, Radnički – Velež i... Remek delo sa ivice šesnaesterca domaćina!
Logično, iniciralo je i dozu zbunjenosti: pobogu, zar taj Enver, takođe, nije bio reprezentativac, poznat kao „leteći Mostarac”, član, upijali smo s divljenjem, BMW trija: Bajević – Marić - Vladić?
To ga, ipak, nije amnestiralo da tog jesenjeg popodneva na Čairu primi gol od kolege, sa skoro 90 metara, dospevši putem evrovizijske razmene na sve svetske TV špice. Tačno, let lopte nije ulovljen u cugu na EI Niš ekranu, režiser je „spasavao” snimatelja brzopotezno uključivši i drugu kameru, ali...
Posttitovska zemlja „bratstva i jedinstva” bila je, s razlogom, zadivljena!
Panteliću, rođenom u Lešnici na današnji dan pre 72 godine, pored akrobatskih parada i čarobnih intervencija nije bilo strano i da trese mreže: u dresu Radničkog, izvodeći nepogrešivo jedanaesterce, radovao se čak 23 puta!
To, naravno, nije sve, golgeterski opus uvećao je u inostranstvu – kao „jedinica” Bordoa autorizovao je tri pogotka i reprezentacije – za Jugoslaviju bio dvaput strelac. O penal-čudima protiv Danske u Ljubljani (27. septembar 1980 – 2:2) i Grčke u Splitu (29. april 1981 – 5:1), u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Španiji 1982, iz uglednih novinarskih pera nikle su bajke.
„Još tri” o Draganu, divu između stativa, poslednjoj brani Plavih 19 puta, kažu – jedinom van stuba srama po povratku s tog Mondijala pod Miljanićevom komandom na Pirinejima...
Sušiću, Šurjaku, Vujoviću, Šljivu, Zajecu, Gudelju... nije išlo u Saragosi protiv nejakog Hondurasa, razlog da Pantelić sredinom drugog poluvremena pritrči klupi i selektoru zavapi: „Čiča, menjaj nešto, nemoj da se brukamo!” Miljan je nemoćno raširio ruke: „Koga?”, dobivši brzopotezan odgovor: „Pa, menjaj mene, zar ne vidiš da ne mogu da dam gol?!”
Provereni čuvar mreže bio je izuzetno cenjen i u Francuskoj (četiri utakmice za tim Evrope i sveta), međutim, kao rođeni buntovnik nije se mirio s nepravdom – zbog šutiranja pomoćnog sudije na utakmici Bordo – Okser, početkom maja 1982, suspendovan je čitavu godinu. Žirondinci, u znak protesta, u poslednjem kolu protiv Nanta zaigrali su bez golmana – „kikirez” Žires (163 cm) nosio je različit dres i dejstvovao po sredini – izgubivši 0:6, ali... Srbin je, na taj način, is(poštovan)!
Dragan Pantelić, legendarni kapiten Radničkog (433 utakmice, plus: predsednik 1997-2001), instruktor i trener reprezentativnih selekcija u FSS i, ne manje bitno, narodni poslanik i strastveni lovac... preminuo je 20. oktobra 2021. od posledica koronavirusa, prethodno – odbivši prvobitnu preporuku o bolničkom lečenju, zaokupljen aktivnostima na imanju u Malči, životnoj oazi po povratku iz „belog sveta”.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.