Kada je Dragan Aničić, tadašnji trener Novog Pazara, u junu krenuo da stvara tim za sezonu bez najboljih igrača iz generacije koja je klubu donela prvi plej – of Super lige (Majdevac, Nikčević, Rubežić, Pešukić..) opstanak je bio osnovni cilj. Plan i nije mogao da se promeni posle četiri kola i četiri osvojena boda. Samo je jedna ili više igračkih iskri imala snagu da okrene ciljeve. Svi su je videli još krajem jula u najavljenom dolasku Sejdube Sume. Dani su prolazili, pa su se pojavile i prve sumnje da će se fenomenalni Gvinejac pojaviti na Gradskom stadionu. Kada je posle 40 dana, koliko je prošlo od najave da će Suma postati igrač Novog Pazara, on i bukvalno aterirao helikopterom na Atletski stadion sve se okrenulo. Onda je šest dana od tog događaja sam Bog poslao Adema Ljajića, i više niko nije govorio o opstanku. Tim za velike stvari formiran je poslednjeg dana prelaznog roka dolaskom dvojice igrača Fenerbahčea na jednogodišnju pozajmicu. Sa Đo Đinhoom i Omarom Fajedom i tek pristiglim Nemanjom Milojevićem i Markom Šćepovićem, te dvojicom majstora najviše klase nastajao je sastav s kojim nikako i nije išlo da se najavljuju drugačije ambicije, osim najviših.
Tri nedelje pre kraja prelaznog roka klub se rastao od trenera Dragana Aničića promovisavši u njegovog naslednika do tada u naših okvirima gotovo nepoznatog Sinišu Dobrašinovića, stručnjaka koji je na Kipru, čiji je i državljanin, izgradio ozbiljan trenerski imidž. Već u prvom javnom nastupu pokazao je sigurnost i neverovatno samopouzdanje iako mu je to bio prvi susret sa domaćom elitom. Pamtiće se njegova tadašnja izjava – znam da ću uspeti kao trener i da ću kad – tada trenirati jedan od velikih kiparskih klubova. Četiri meseca kasnije ne menja mišljenje.
- Siguran sam da ću jednog dana voditi neki evropski ili najjače kiparske klubove, ali sad razmišljam samo o Novom Pazaru. Prvo da završimo započeti posao – ističe Siniša Dobrašinović, trener Novog Pazara.
Dobio je Dobrašinović mogućnost da bira iz velike i kvalitetne baze igrača, ali kako su oni najbolji stigli kasno i fizički nedovoljno spremni ili kao Suma nespremni došao je u poziciju da kombinuje i određenim igračima dozira minutažu. Pokazao je neverovatno strpljenje čvrsto verujući u svoju ideju. Verovatno su njegovi pogledi nailazili na nerazumevanje kod jednog dela javnosti, međutim, ispostaviće se da su gotovo svi igrači koji su predstavljeni kao velika pojačanja pravu priliku dobili onda kada je i trebalo da je dobiju. Posle dva uspeha na domaćem terenu (Železničar i Napredak) i poraza u jako dobroj igri protiv Crvene zvezde došla su dva uzastopna loša izdanja, u Lučanima i protiv Voždovca. Sledeću utakmicu sa Vojvodinom stanovnik Novog Sada označava kao prekretnicu. .
- Da u toj utakmici nismo pobedili ja više ne bih bio trener ekipe - u više navrata je isticao Dobrašinović, tu rečenicu ponavlja i sad.
Čelnici kluba ističu da Novi Pazar ima samo jedan cilj - izlazak na evropsku scenu. Do čvrsto prizemljenog trenera Novog Pazara ti glasovi ne mogu da ne dođu.
- Trenutno je realan plasman u plej–of. Idemo korak po korak, nije nam potrebno stvaranje euforije. Mnogo je ekipa unutar nekoliko bodova, tako da će ta trka biti zanimljiva. Čvrsto verujem u rad. Pred nama je još mnogo posla i dosta toga što moramo da popravimo.
Poput trenera i igrači smatraju da je utakmica sa Vojvodinom (3:1) bila ključna za krajnji plasman ekipe. Atmosfere uoči nje priseća se Nikola Karaklajić.
- Pre tog meča imali smo dva loša rezultata, što je proizvelo i psihički pad ekipe. Čekao nas je posle te utakmica težak raspored i vezani dueli sa Čukaričkim, TSC-om i Partizanom. Bila je neverovatna atmosfera na stadionu što nas je podiglo toliko da drugo poluvreme odigramo fenomenalno.
Rafael Floro je divnim udarcem načeo mrežu golmana Carevića, da bi poraz Novosađana najavio baš Nikola Karaklajić golom za 2:0 u 77. minutu.
- Lično, to mi je najlepši momenat iz prvog dela sezone. Stadion je bio pun, a atmosfera euforična, i normalno kad u takvom ambijentu postignete tako važan gol on ima posebno mesto u sećanju. Kad u razgovoru između nas igrača krenemo sa prisećanjima uvek tu utakmicu ističemo kao najvažniju. Bila je najteža i najbolja, i s njom je krenuo naš uspon. Sjajno smo odigrali i protiv Partizana. Sve je bilo na najvišem nivou, osim krajnjeg rezultata. Prosto je neverovatno da lopta nije htela u gol, a stvorili smo čini mi se nikad veći broj šansi, od kojih su neke bile i ziceri – pamti svaki detalj meča koji je Novi Pazar izgubio, a po svemu viđenom to nije zaslužio, Nikola Karaklajić.
Dvadeset osam igrača dovelo je Novi Pazar u vrh Super lige. Golman Nikola Mirković jedini je proveo sve minute u igri na 19 utakmica. Prvi strelac tima je Marko Obradović. Postigao je 5 golova na 13 utakmica. Svi su bili od izuzetnog značaja, pošto su postignuti u pobedama Radničkom 1923 dao je tri gola u dva meča, dok su njegovi pogoci protiv Železničara i Čukaričkog bili i jedini u tim duelima. Zanimljivo je da su i njegovi pratioci na listi strelaca odigrali 13 utakmica, tri gola postigao je najbolji igrač plavo – belih Adem Ljajić, kao i Adešina Razak. Adem Ljajić zajedno sa Nikolom Karaklajićem deli i čelo liste asistenata sa četiri lopte posle kojih se mreža rivala zatresla.
Adem Ljajić i Sejduba Suma su digli interesovanje za Novi Pazar na najvišu tačku, međutim, uz njih još mnogo igrača iskoristilo priliku, neki poput Mitra Ergelaša i Uroša Lazića dobacili su i do standardnih igrača u sastavu mlade reprezentacije Srbije.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.