Srpskih fudbalera sve je manje u raspodeli trofeja u najjačim ligama i u evropskim takmičenjima, pa je i lista kandidata za priznanje našeg lista kraća u odnosu na prethodne godine. Poznata lica su zadržala pozicije na kojima su već nekoliko godina, čak osmorica s prošlogodišnje liste su i na ovogodišnjoj.
Krug je sve uži, međutim, to ne umanjuje i vrednost izbora. Iako malobrojni u evropskoj eliti, srpski fudbaleri su ponovo uticali na trofejne preraspodele, kao slavljenici ili kao poraženi, a novi talas koji je zapljusnuo Stari kontinet odveo je naše asove i na druge merdijane gde su se, takođe, nametnuli kao igrači koji odlučuju utakmice.
Današnja lista plasiranih od petog do desetog mesta podseća na učinak igrača koji su češće u drugom planu, ali i sa te pozicije čine čvrst temelj srpskog fudbala.
SUTRA: Najbolja petorica naših internacionalaca
6. MIJAT GAĆINOVIĆ (AEK)
Osvajanjem duple krune u dresu atinskog kluba vratio se na listu posle pet godina. Kao igrač Ajntrahta završio je 2018. na devetom mestu. Član generacije novozelandskih orlića bio je standardni krator igre atinskih „dvoglavih orlova”, čvrsta spona između linija tima. Kao i tim, bolji u prvoj polovini godine. Jesenji utisak je pokvario neuspeh u kvalifikacijama za Ligu šampiona i poslednje mesto u grupi Lige Evrope.

7. ANDRIJA ŽIVKOVIĆ (PAOK)
Poraz u finalu Kupa Grčke od Gaćinovićevog AEK-a koštao ga je boljeg plasmana. Takođe povratnik na listu, 2021. je završio na četvrtom mestu. Jedan od najstandardnijih igrača solunskog kluba. Više igrao u proleće, bolje u jesen tokom koje je na 22 utakmice postigao jedanaest golova. Ima dobru startnu poziciju u 2024. jer je PAOK prošao u osminu finala Lige konferencije.

8. STRAHINjA PAVLOVIĆ (Salcburg)
Posle dugog lutanja preko Monaka, Briža i Bazela u februaru 2022. se skrasio u Salcburgu. Osvajanje austrijske Bundeslige omogućilo mu je da se zadrži na listi, i 2022. je završio na osmom mestu. U prvoj polovini godine češe je odustvovao zbog žutih kartona. Više i bolje je igrao u drugoj polovini godine. Odličan i u Ligi šampiona, ali to nije pomoglo Bikovima da ostanu na evro-sceni.

9. NIKOLA MILENKOVIĆ (Fiorentina)
Prošle godine na šestom mestu. Mogao je biti slavljenik, ali je najveći gubitnik. Porazi Fiorentine u finalima Kupa Italije i Lige konferencije koštale su ga boljeg ovogodišnjeg plasmana. Mesto među najboljima zadržao je standardnim igrama kluba iz Firence u kome je ostao i pored brojnih najava da će preći u neke od najtrofejnijih klubova na Apeninskom poluostrvu.

10. FILIP KOSTIĆ (Juventus)
Prošle godine na drugom mestu, treći u 2021, za pad može da krivi samo rezultate Juventusa. Trener Masimilijano Alegri kao da je zaboravio šta Kostić i na terenu ga zadržava mnogo kraće nego prethodne sezone. Otuda i skromniji lični učinak i godina u velikom klubu bez trofeja.
SA TROFEJIMA ISPOD CRTE
Trofeji su bitna stavka u određivanju plasmana, ali ne i presudna. Tako su ispod crte, iako su godinu ukrasili trofejima, ostali Marko Grujić (Porto - Kup Portugalije, Liga kup), Milan Rundić (Rakov - prvenstvo Poljske, Super kup Poljske), Aleksandar Čavrić (Slovan - prvenstvo Slovačke), Ranko Veselinović (Vankuver - Kup Kanade), Deni Pavlović (Klaksvik - prvenstvo Farskih Ostrva i Super kup), Veljko Birmančević (sada u Sparti, sa Trabzonom osvojio Kup Francuske).
Ispod crte su ostali i Ivan Ilić (Torino), Saša Lukić (Fulam), Lazar Samardžić (Udineze), Filip Đuričić (Panatinaikos), Predrag Rajković (Majorka), Vanja Milinković-Savić (Torino), Đorđe Petrović (Nju Ingland/Čelzi), Nemanja Maksimović (Hetafe), Dejan Joveljić (Galaksi)...


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.