Ako nije Igor, onda je strelac sa Čukarički, drugi Miladinović, Uroš, ali je asistent ostao isti kad su braća u pitanju, Đorđe Ivanović. Mlađi od pomenute dvojice doneo je prvu pobedu ekipi sa Banovog brda u duelu protiv drugoligaša ENAD-a i nagovestio da bi ovog proleća sa uspehom mogao da zameni brata, ukoliko Igora put odvede u inostranstvo, a već se o tome uveliko „šuška”.
Posle pozajmice u OFK Vršcu, uprava Čukaričkog rešila je da ove zime vrati u tim Uroša Miladinovića i po prvoj utakmici reklo bi se da nije pogrešila.
- Ovo su mi treće pripreme sa prvim timom Čukaričkog, tek sad sam uspeo da postignem gol, prvenac. Mnogo mi znači po povratku sa pozajmice – kaže Uroš Miladinović, mlađi od braće u timu sa Banovog brda.
Izgleda da između braće Miladinović i Ivanovića ima neka posebna veza, kad su asistencije u pitanju?
- Izgleda da ima. Mnogo nam znače saveti Đoleta Ivanovića na terenu i van njega. Pruža nam podršku.
Koliko ste sazreli na pozajmici, mnogi mladi igrači ne žele da odlaze u uslovno rečeno manje klubove?
- Značila mi je pozajmica u Vršcu, pre svega da se naviknem na seniorski fudbal. Malo mi je bilo krivo kad sam odlazio na pozajmicu, ali sad vidim da mi je koristilo. Zadovoljan sam kako je sve prošlo u Vršcu, ne kajem se.
Da li ste razmišljali da odustanete od svega kad su vas poslali na pozajmicu?
- Nisam zaista. Uvek sam verovao da mogu da se probijem do prvog tima.
Kako ste reagovali kad su vas iz Čukaričkog pozvali da se vratite?
- Bio sam presrećan. Vratio sam se u svoj klub, spreman sam da radim još jače.
Da li vam smeta što vas često upoređuju sa bratom Igorom, iza kojeg je odlična jesen?
- Ne smeta mi poređenje, volim što je tako, mada ima razlike između nas dvojice. Na prvim i drugim pripremama igrao sam krilo, a sad sam se vratio na „svoju” poziciju prednjeg veznog kao brat. Tako da ćemo biti konkurencija.
Sad je velika „gužva” u veznom redu, neće vam samo brat biti konkurencija, za tri mesta, konkuriše devet igrača?
- Videćemo, kako šef odluči. Možda da odigramo po poluvreme. Šalu na stranu, najveća konkurencija je zaista u veznom redu, ali moram da budem strpljiv. Igor je, takođe ranije bio na klupi, pa je sad standardan. Strpljenje je ključ, to mi je rekao i da će sve vremenom doći.
Brat je najbolji strelac Čukaričkog sa šest golova, kakva je vaša statistika u Vršcu?
- Samo jedan gol, ali nadam se da je ovaj prvenac na pripremama nagoveštaj golgeterskog proleća. Ko zna, možda i prestignem Igora.
Šta biste da možete uzeli od brata, a šta biste njemu pozajmili u igri?
- Uzeo bih malo brzine i tehnike od njega. U svakom slučaju, na svakom segmentu igre može da se radi dodatno da bi se prikrile mane.
Čiju biste karijeru voleli da imate?
-Sergeja Milinkovića–Savića.
Koja vam je omiljena liga?
- Španska, zbog Reala, mada volim i Mančester.
Može li ovaj tim Čukaričkog da smanji zaostatak za TSC-om, pa možda i prestigne rivala koji je prilično odmakao?
- Verujem da možemo do trećeg mesta, ovaj tim ima kvalitet.
Koju utakmicu sa nestrpljenjem čekate u nastavku?
- Protiv Partizana.
Kakav je Gordan Petrić, novi trener?
- Petrić je sjajan. Trebalo bi u Srbiji da imamo više ovakvih trenera kao što je on. Skroz je opušten, što nama odgovara, nadam se da ćemo mu to vratiti na terenu – zaključio je Uroš Miladinović.
NISAM CIMER SA BRATOM
Braća Miladinović razdvojena su na pripremama u Limasolu, ali svojom voljom.
- Nismo zajedno u sobi. Igor je sa Đoletom Ivanovićem, već duže vreme cimer, ja sam sa Bojanom Kovačevićem. Mnogo bi bilo da i na pripremamam budemo zajedno – u šali je rekao mlađi od braće Miladinović.
IGRALI SMO PO TURNIRIMA DVE GODINE
Prve korake Miladinovići su napravili u školici fudbala „Knez Lazar” u Kruševcu, ali trebalo je vremena da dođu do Beograda.
- Dve godine smo igrali po raznim turnirima u okolini Kruševca i po Srbiji. Tada nas je primetio Đorđe Aćimović Đulika. Posle završene osnovne škole preselili smo se u Beograd. Sa 14 godina smo došli u Čukarički.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.