Trudio se Igor Žakić, trener TENT-a koliko je mogao, da na tajm-autima prvo „ohladi glave” igračicama u tom prvom setu, u nastavku da spusti tenziju jer njegova ekipa je uspela do preokreta. Na kraju je sportski čestitao rivalu uz rečenicu kojom je želeo da ublaži šok, suze i epilog kakav ni sam nije želeo da zamisli – poraz, činjenicu da je njegov tim srebrni”, na postolju do pobedničkog:
- Nemam šta da zamerim devojkama, pokazale su zube. Ponosan sam na njih, i uveren da će biti još finala ali u našu korist.
I sa tim su i Žakić ali i dame u crno-crvenom dresu prenoćile, imale slobodan dan da se sve slegne. Juče i prvi trening posle finalne utakmice Kupa.
- Tih, neobično tih trening. Ali u principu, sve je to očekivano i ljudski. Mi nastavljamo sa radom. Ponedeljak je osvanuo, nismo se radovali. Ali, ponavljam, imamo naše ciljeve, jasan plan do kraja i radimo sve da se tog plana i držimo – smirenim tonom počeo je razgovor Igor Žakić, trener TENT-a.
Priznao je da iako bolno, još jednom je pogledao celu utakmicu:
- Koliko god da nije prijalo, prelistao sam još jednom, pogledao meč. I jeste mi negde utisak taj peti set od 10:7 za Jedinstvo, našeg preokreta za 13:11 i taj momentum koji nismo iskoristili. Vratio sam se i na završnicu trećeg seta i početak četvrtog, gde smo potpuno brzopleto sa previše želje ušli da završimo i pre kraja. I tako smo sa nekoliko gluposti u tom periodu dali protivniku ono o čemu smo stalno pričali da ne treba, da pokušamo da ih ne vratimo u igru. Neka se vraćaju sami ako su kadri. I kraj na jednu loptu, u toj, grubo je, ali glupoj situaciji, nismo se snašli.
Dobra lekcija za nastavak.
- Generalno, ekipa Jedinstva je imala šta da nauči kroz finala koja su igrali prethodnih sezona u Kup takmičenju i mislim da su naučili. Sa druge strane, mi smo dobili lekciju, ali znam da ćemo već u narednoj da odreagujemo i rešimo je kako treba.
Uspeli ste mentalno da održite ekipu u meču koji je bio i psihološka igra, od skamenjenih lica u prvom setu, do transa i proslave svakog poena u nastavku, pa ponovo ležanje na podu i suze.
- Prošli smo rolekoster emocija definitivno. Očekivao sam takav prvi set, da budem iskren. Takođe i da ćemo u toj i takvoj atmosferi biti dovoljno koncentrisani da prepoznamo trenutak kada treba da prelomimo. I to se i desilo u drugom setu. Samim tim što smo okrenuli rezultat, dokazali smo sebi da možemo, ali i protivniku da neće sa nama tako lako. Neverovatna energija dalje. U trećem smo zaigrali ako mogu tako da se izrazim, monstruozno. Cela ideja je bila da se igračicama skine teret. Da i ako pogreše, greška dolazi iz prevelike želje. A kada je takva, za mene nije greška. Jer igra se finale, velika utakmica. I peti set, ponavljam šok, dolazimo do velikog izliva emocija, koji bi bio u potpuno drugom pravcu da smo dobili. Ali, sve je to ljudski i normalno. Ipak, devojke su zrele, ništa nisu ostavile u rezervi i zato svaka im čast. U nedelju je to bilo dovoljno za srebro, a ubeđen sam ako dođemo u priliku za nešto veće u plej-ofu, spremne su za više od srebra! – svestan je Igor Žakić, kakvu ekipu ima, istu onu koja će i u borbu za titulu ako rezultati i okolnosti to „urede”.
KRIVO MI JE ZBOG EMILIJE I VUKAŠINA, OČEKIVALI SU...
Upitan da li mu je i šta rekla supruga Emilija, odbojkašica, kapiten Železničara iz Lajkovca, priznao je.
- Ona je igrala toliko finala, i osvajala i gubila i zna kroz šta prolazim. Nije me puno zamarala, niti duboko ulazila u analizu. Krivo joj zbog mene, a meni zbog devojaka i cele priče, zbog Eme i Vuleta (op. aut. sin Vukašin) očekivali su i trofej želeli isto koliko i ja.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.