Skandirao je Zvezdin Sever pre dvadesetak godina Goranu Druliću, mnogi su bežali sa časova, iz školskih klupa, da bi gledali crveno-belu „devetku”. Put ga je odveo u Španiju, a iz Saragose ushićeno je zborio o svetkovini srpskog fudbala.
- Moramo da dobijemo, kako znamo i umemo, verujem da je pritisak, ma ne verujem, nego znam jer to je nešto... Crvena zvezda je kvalitetniji tim, ali je Partizan prvi na tabeli. Voleo bih da bude derbi u pravom smislu te reči, da ne bude gluposti, da ostavimo konačno sve što je negativno po strani, da bude dobrog navijanja, da i Evropa nauči nešto od nas. Želim od srca da pobedi moj klub, ne bivši, jer to je ljubav za ceo život – pričao je u dahu Goran Drulić.
Da ste u napadu crveno-belih?
- Eh, da sam, ali nisam... Ima tu dobrih fudbalera, nemojmo da se bojimo. Pratim dešavanja, Vladan Milojević kao da je našao žicu Endiajeu, drugačije se ponaša. Mnogo je fokusa, vidim i to. Zvezdin trener je bio dobar igrač, takođe, napadač, kao ja. Zna da priđe napadačima, ulazi tamnoputi centarfor u šanse, verujem da će i Katai da se vrati u formu...
Oči publike, naročito zvezdaške, uprte su kao po pravilu ka napadu, jer kad grakne huk, naročito sa severne tribine, oni najbliži protivničkim golovima kao da dobiju krila.
- Vidite, da sam u napadu, bio bi mi potreban onaj dečak sa brojem 18 na leđima... Mihajlo Pjanović. Svi ključevi su u Zvezdinom napadu, derbi je nešto za šta se živi...
Možemo ponovo o Endiajeu?
- Vratio se na 70 odsto, ima prostora i kod Endiajea za napredak, međutim, stranci nisu navikli na pritisak, nije lako igrati u Crvenoj zvezdi, Partizanu.
Vratio se Drulić i na dane u kopačkama:
- Pričao mi je svojevremeno trener da je najgori konj koji prati. Partizan je pod pritiskom jer brani prednost, Crvena zvezda je tu da priđe protivniku.
Ko je favorit?
- Nema ga. Papir trpi svašta, teren je nešto drugo. Vidite, večiti derbi je svetkovina Srbije, ogledalo nacije, slika društva. Voleo bih da gledam ovde u Španiji kako prolazi tih 100 minuta loptanja i da uživam. Neka uživa cela Evropa, ma neka i nešto nauči od nas, a ima šta. Samo da bude lepa svetkovina, pravi praznik, zaboravimo sve ružno u danu najveće fudbalske utakmice u staroj Jugoslaviji. Nije bitan ni sudija, ni njegovi pomoćnici. Želim da cela Evropa gleda ka mojoj državi, da nema niko ni najmanju primedbu.
Da ste, recimo, u kopačkama, ili na klupi, ili na tribinama...?
- Sad je lako pričati, možemo dugo i temeljno. Kad si na terenu, pritisak uglavnom ne osećaš, srce radi sve jače, naročito kad zagrmi Marakana. Još kad si u tunelu dođe ti da utrčiš na teren. Najlakše je kad počne derbi, u stvari, sve je lakše kad igra krene. Ne bih voleo da sam kao fudbaler na klupi, ali jednog dana da vodim Crvenu zvezdu sa pozicije trenera, to mi je, svakako, san i ogromna želja. To je moj klub, tu sam proveo najlepše dane života, narod me je voleo i cenio.
Prognoza, šta će pisati na semaforu?
- Ne volim da pričam o rezultatu... Uf, biće 1:0.
A ko će dati gol?!
- Kanga! Zvezdina osmica.
Iz glasa se stekao utisak da je Goranu Druliću žao što je u Španiji...
- Srbija je na ispitu, na neki način. Publika, VAR soba, navijači, svi ljudi iz oba kluba, najveća dva u zemlji, svi moraju da odrade posao na najbolji mogući način. Ne sme da padne ni jedna mrlja. Hoću, kao i mnogi, ma milioni ljudi širom sveta, da se nagledam dobrog fudbala, znamo šta su mnogima donosili crveno i crno-beli kroz generacije. Prvenstvo se ne rešava u ovom derbiju, biće kvalitetnih utakmica i posle spektakla na Marakani. Ne sumnjam u to, ima dobrih timova.
NA REDU SENIORI, U ŠPANIJI
Goran Drulić trenirao je, kaže, do nedavno omladince Saragose:
- Stao sam, čekam da se prebacim na seniorski fudbal. Pre nešto manje od mesec napustio sam omladinsku ekipu Saragose, planiram da se posvetim ozbiljno fudbalu, prvenstveno u Španiji. Videćemo, polako, strpljenje je najvažnije - u životu i u fudbalu.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.