Vladimir Vladica Popović – jedini trener s privilegijom da se sa Crvenom zvezdom popne na krov sveta!
U Tokiju, 8. decembra 1991, izdiktirao je sastav kadar da sa 3:0 rasturi Kolo Kolo: Milojević, Radinović, Vasilijević, Najdoski, Belodedić, Ratković, Stošić, Jugović, Pančev, Savićević i Mihajlović.
Za vjeki vjekov: prvak Evrope, golovima Vladimira Jugovića (2) i Darka Pančeva, rastužio je šampiona Južne Amerike, u vitrini – pehar Interkontinentalnog kupa!
Rođeni Zemunac (pre tačno 89 godina), inače, žnjeo je sa crveno-belima trofeje i kao igrač – četiri prvenstva (1957, 1959, 1960, 1964) i tri Kupa Jugoslavije (1958, 1959, 1964). Interesantno: i sve to na uzorku od 499 utakmica, u razdoblju 1953-1965.
Pouzdani defanzivac upisao je i 20 mečeva za reprezentaciju, uz učešće na dva Svetska prvenstva – 1958. u Švedskoj i 1962. u Čileu. Zapažen je bio i kao internacionalac – u Nemačkoj (Štutgart i Štutgart Kikers) i Venecueli (Deportivo Kanarias).
Za veliko „bravo”: Popoviću je još impresivniji trenerski „si-vi”, pored „Mont Everesta” s Crvenom zvezdom ostavio je i značajan trag u Kolumbiji, okitivši se titulama s tri različita kluba – Santa Feom, Nacionalom iz Medeljina (upoznao i Pabla Eskobara) i Deportivom iz Kalija!
Vladimir – u ličnoj karti, u svetu fudbala – Vladica, preminuo je 10. avgusta 2020. u Beogradu, za živopisnih 85 godina zasluživši epitet jedne od najgromadnijih ličnosti u istoriji Crvene zvezde.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.