Nekadašnji košarkaš Crvene zvezde Nejt Volters plejmejker iz Sent Klauda iznenadio je mnoge odlukom da se penzioniše početkom godine. U intervjuu za Mocart sport, Volters je pričao o vremenu kad je igrao za crveno-bele, saradnji sa Dejanom Radonjićem, ali i o tome po čemu će pamtiti vreme u Beogradu, koje će mu utakmice zauvek ostati urezane, omiljenim saigračima i protivnicima sa kojima se najviše mučio, te planovima za budućnost...
Za sad još nije našao novi posao.
- Život mi se promenio, osetio sam da moram da zatvorim košarkaško poglavlje, bilo je i nekih porodičnih stvari koje su se desile zbog kojih sam osetio potrebu da ovu sezonu provedem kod kuće i to se u međuvremenu pretvorilo u odluku da se penzionišem. Prijatelj mi je advokat, pa razmišljamo da pokrenemo malu košarkašku agenciju i vidimo šta bi moglo da proistekne iz toga. Bavili bismo se transferima igrača preko okeana.
Za osam godina prošao je kroz sedam različitih zemalja. U Zvezdi je proveo dve godine.
- Kada me ljudi pitaju gde sam najviše uživao u životu i koje mi je iskustvo najviše prijalo, uvek kažem Beograd. Verovatno i zato što sam bio dve godine, ali i zato što volim grad, što su navijači tako strastveni, lojalni. Bio sam u mestima gde navijači nisu tako privrženi klubu, ali Zvezdina publika jako ceni tvoje zalaganje i kada igraš maksimalno, kada se trudiš, bodriće te do kraja- kaže Volters, pa vraća film: -Mučio sam se dosta tokom svoje prve godine u Crvenoj zvezdi. To mi je bio 'dobrodošao u Evropu' momenat. Bio sam pre toga u Bešiktašu, ali ovo je definitivno bio stepenik više u svakom pogledu. Tada sam zaista shvatio kakva je evropska košarka, pogotovo na evroligaškom nivou. Ta sezona u Zvezdi mi je zapravo prošla u prilagođavanju na evroligaške uslove, ali je druga bila potpuno drugačija.
Šta je to po čemu ćeš najviše da pamtiš boravak u Crvenoj zvezdi?
- Kada govorimo o mojoj prvoj sezoni, definitivno onih mesec dana u kojem smo redom pobeđivali velikane. Tad smo baš igrali sjajno, mnogo zabavno, atmosfera fenomenalna. Tako smo dobro izgledali na parketu, publika je bila presrećna. U mojoj drugoj godini dobro pamtim kup utakmicu u kojoj smo pobedili Partizan. Bila je to prva godina Željka Obradovića, Partizan je uložio dosta novca u tim sa Kevinom Panterom i Zekom Ledejom. Tada se ponovo osetila jaka iskra u rivalstvu dva kluba. Takođe, cela serija za titulu te godine mi je ostala urezana u glavi, sve te utakmice, kao i osvajanje titule u takvom finalu. To su mi najlepše uspomene. Atmosfera u celoj seriji je bila van kontrole. Verujem da je i sada tako, to ću definitivno pamtiti do kraja života.
Da li ti i to nedostaje, košarkaške borbe u takvom ambijentu?
-(Smeh)... Iskreno, ne znam da li mi baš nedostaju takve atmosfere, možda je bilo malo previše za moj ukus, ali je bilo ludo.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.