Početna / Fudbal / EKS JU

BREG MUDROSTI: Autoritet izgrađuje samo pobeda

Fudbalska filozofija „kraljevića“ Miljana Miljanića i dalje je nepobedivo aktuelna
ФОТО: ФС БиХ

Miljan Miljanić, Crnogorac rođen u Bitolju, po izjašnjenju Srbin, bio je jedan od najvećih, ako ne i najveći fudbalski vizionar na ugašenim jugoslovenskim prostorima. Za sve je, uvek, bez obzira na mesto i vreme, odnosno sagovornika, „od Vardara do Triglava“, imao samo reči dobre namere, protkane ljubavlju. Ko je hteo da shvati to, i primi kao savet, dobio je šansu...

Fudbalski kraljević se ne postaje preko noći! Za krunom se ne trči, ona dođe sama...

- U fudbalu nema neprijatelja, ko tako misli, on je u strašnoj zabludi. Postoje samo povremeni protivnici koje treba da pobijedite kako bi vaš autoritet bio poštovan!

Ove reči legendarnog Čiče, imao je tu privilegiju da iz komunističke „Titove“ Jugoslavije ode u fašističku „Frankovu“ Španiju i vodi Real Madrid, najbolji klub na svetu, vrh su „Brega mudrosti“, fudbalske filozofije koja i danas vredi kao izvorna. Ni veliki novac nije u stanju da je rekonstruiše.

Ima nešto vrednije od gomile papira, masnog od krvi i lepljivog od znoja. Snaga je u duši.

Vico Zeljković, predsednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine i Sergej Barbarez, novi selektor reprezentacije „Dejtonske zemlje“ nisu filozofi, ali su se popeli na pomenuti „Miljanićev Breg“ i ujedinili poglede. Šta su, zajednički, odozgo videli, pokazaće vreme. Otkriće i ljudi koji su im pomagali u toj avanturi penjanja sa dve strane brda, do zajedničke tačke posmatranja!

Na konferenciji za novinare, posle inauguracije za selektora fudbalskog tima Bosne i Hercegovine, Sergej Barbarez nije želeo da priča o prošlosti. Vico Zeljković je bio hrabro iskren, bez sujete priznao, da je promenio mišljenje. Ljudski, nema šta, obojica su pokazali čojstvo!

Kada bi uzeli fudbalski kantar, koji u stvarnosti ne postoji, pa počeli da merimo ko je koga pobedio – Barbarez Zeljkovića ili obrnuto, automatski svi bi bili gubitnici. Fudbal najviše! Jer, u tom slučaju bavili bi se trivijalnim stvarima, ne dozvoljavajući ni „inicijalu“ (to je veliko početno slovo na početku teksta) dugo prizivane priče da ima svoju funkciju!

Tvrdoglavost je, shvatili su i Barbarez i Zeljković, mana koja vremenom smekša i najtvrđe materijale, ali je ljudski mozak centar razboritosti, dar od Svevišnjeg, koji nas navodi na nove puteve bitisanja i trajanja...

Šta bi fudbal Bosne i Hercegovine imao da su Barbarez i Zeljković nastavili da ratuju? Šta će tek da dobije kad se pojave oni koji hoće da Barbarez i Zeljković zaratuju?

U prvom redu, kao u svim ovakvim i sličnim slučajevima, gomilu parazita, bez formirane savesti i svesti, mišljenja, karaktera i čojstva... Njih dvojica presekli su nit lažnih osmeha, licemerstva, nepoverenja... Brutalno su bili iskreni jedan prema drugom i rekli jedan drugom šta misle. Kao pravi prijatelji. A onda seli za pregovarački sto i zaključili: „'ajde da ovu energiju koju rasipamo okolo ujedinimo i usmerimo ka zajedničkom cilju!

To se u fudbalu zove vizija, a u samoj igri rezultat iz produžetaka u kojem su se svi umorili! Treba trajati, i istrajati...

Ovo je zemlja u kojoj se, u svakoj prilici, traži „dlaka u jajetu“, dok perje, uglavnom, završava u jastucima naših snova za mirno spavanje!

Valjda smo ga, za sve ove godine turbuletnog života, kroz razne države, uređenja i napaćena društva dovoljno skupili da imamo tu privilegiju da nam glava bude, umesto na panju, na udobno mekanom...

Stvarajmo, da bi opravdali svoju stvorenost!

Budimo ljudi, ne tražimo ovovremenskog izgubljenog čoveka među nama.

SVI SELEKTORI BIH

Od 30. novembra 1995. godine kada je u Tirani samoproglašeni savez, bez zvaničnog priznanja UEFA i FIFA, odigrao prijateljsku utakmicu protiv Albanije (0:2) reprezentacija BiH je, uključujući i taze inaugurisanog Sergeja Barbareza, imala 17 selektora među kojima su trojica sa po dva mandata (Fuad Muzurović, Faruk Hadžibegić i Meho Kodro).

Fudbal u Bosni i Hercegovini je ujedinjen 23. maja 2002. godine i bio je to novi početak, tada je za čoveka od poverenja i pomirenja, kao selektor, izabran Blaž Slišković. Jedini koji je „Zmajeve“ odveo na veliko takmičenje bio je Safet Sušić, a jedini koji se pobunio protiv Saveza, i bio smenjen, je Meho Kodro. Jedini stranac bio je Bugarin Ivajlo Petev...

Svi selektori Bosne i Hercegovine su: Fuad Muzurović, Džemaludin Mušović, Faruk Hadžibegić, Mišo Smajlović, Blaž Slišković, Fuad Muzurović, Meho Kodro, Miroslav Blažević, Safet Sušić, Mehmed Baždarević, Robert Prosinečki, Dušan Bajević, Ivajlo Petev, Faruk Hadžibegić, Meho Kodro, Savo Milošević i Sergej Barbarez.

SVI PREDSEDNICI BIH

Protektoratom i telom zvanim „Komitet za normalizaciju“ UEFA i FIFA su 2011. godine srušile dejtonsko uređenje fudbala u Bosni i Hercegovini i umesto tročlanog Predsedništva uvele instituciju jednog predsednika sa dva potpredsednika. Umesto rotirajućih članova, uvedene su „statutarne“ funkcije četverogodišnjeg mandata.

Prvi predsednik FS BiH po tom „komitetskom“ pravilu bio je Sarajlija Elvedin Begić od 2012. do 2021, a danas je to Banjalučanin Vico Zeljković.

Pre njih dvojice Savez koji nije bio ujedinjen sa Srbima i Hrvatima vodio je Jusuf Pušina.

Kad je ujedinjen fudbal u BiH Pušina (Sarajevo) je bio deo tročlanog rotirajućeg Predsedništva „krovnog“ Saveza zajedno sa Milanom Jelićem (Modriča) i Iljom Dominkovićem (Orašje). Kasnije je Pušinu zamenio Sulejman Čolaković (Zenica), a Jelića nakon smrti Bogdan Čeko (Istočno Sarajevo). Orašja danas nema na fudbalskoj mapi.

SPAHIĆ: SVE SE NEKAKO BRZO ODIGRALO

Bio je kapiten koji je fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine odveo na jedino veliko takmičenje, svetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine. Emir Spahić je na terenu bio beskompromisan Borac, nije štedeo ni protivnika ni sebe.

Od prošlog petka je u novoj ulozi. Izvršni odbor Fudbalskog saveza BiH imenovao ga je za direktora reprezentativnih selekcija umesto nekadašnjeg saigrača Zvjezdana Misimovića, s kojim je Spahić, svojevremeno činio stručnu komisiju za izbor selektora „Zmajeva“. Misimović i Spahić su se razišli u mišljenju zbog Sergeja Barbareza i Bugarina Ivajla Peteva.

O povratku u Savez i reprezentaciju Spahić je govorio na konferenciji za novinare, nije krio oduševljenje i sreću što je ponovo tu, u gnezu „Zmajeva“.

- Sve ove se, nekako, brzo dogodilo i odigralo, iskren da budem nisam imao vremena, a ni priliku, da bilo kako reagujem. Daću sebi malo vremena kako bi se sve ovo sleglo, pa ću onda na miru da pričam i komentarišem ovu situaciju za mene, ali i fudbal u BiH – počeo je priču Emir Spahić, novoustoličeni direktor reprezentacija „Dejtonske zemlje“.

Kao i novi selektor Sergej Barbarez, direktor Spahić će na ovoj funkciji debitovati 3. juna kada BiH gostuje u Njukaslu kod Engleske, a šest dana posle toga igraće i Empoliju i protiv aktuelnog evropskog šampiona Italije. Na jesen „Zmajeve“ očekuju utakmice „A“ divizije UEFA Lige nacija, a rivali u grupi su Holandija, Mađarska i Nemačka.

- Planiramo da idemo planski, korak po korak, dogovorom i dijalogom. Videćemo kako će sve to da izgleda i gde će nas odvesti? Nadam se da ćemo ove prve gdine „zgrabiti“ nešto bodova i ostvariti neke pobede, to je moja lična želja. Pred nama su prejaki protivnici, velike reprezentacije nas očekuju, treba tražiti imena koja će moći da nose ovu reprezentaciju na ramenima u sledećem periodu – dodao je Emir Spahić.

Direktor tvrdi da se odlično poznaje sa selektorom i da bi mogli da budu dobitna kombinacija, tandem koji će fudbalu „dva entiteta i tri naroda“ konačno doneti malo radosti.

- Pitate me hoću li imati problem u komunikaciji sa novim selektorom Barbarezom? Ne verujem da ću imati, jer se poznajemo jako dugo, nekih 20-tak godina. Mislim da će sve ostati kontrolisano i da ćemo sve, i lepe i ružne stvari, komentare i momente, rešavati na lep način u službi fudbala i uspeha – rekao je na kraju Emir Spahić.

TO JE SPAHA

Emir Spahić Spaha je rođen 18. avgusta 1980. godine u Dubrovniku. Igrao je na poziciji štopera. Za mladu reprezentaciju BiH odigrao je 15 utakmica, a za „A“ tim 94 meča i postigao je šest pogodaka. U dresu „Zmajeva“ debitovao je 7. juna 2003. godine u susretu sa Rumunijom, a od reprezentacije se oprostio 2015. godine.

U klupskoj karijeri igrao je za Čelik iz Zenice, GOŠK iz Dubrovnika, Zagreb, Šinjik, moskovske Torpedo i Lokomotivu, Monpelje, Sevilju, Anži, Bajer iz leverkuzena, a karijeru je završio u Hamburgeru 2017. godine.

Otac Ramiz je poreklom iz Bijelog polja, a majka Fatima iz Gacka. Ima i dva brata Nermina i Alena, koji je takođe fudbaler.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.