Da sam predsednik Partizana, danas bih smenio – pre svih generalnog direktora Miloša Vazuru – on svakako zna zašto, sportskog direktora Ivicu Kralja – on sigurno ne zna zbog čega i naravno Igora Duljaja i kompletan stručni štab... Posle svih njih – i sebe jer sam dozvolio da moj klub nema apsolutno nikakav uticaj ni na koga u Fudbalskom savezu Srbije, posebno u sudijskoj organizaciji i značajnije od toga što ništa nisam preduzeo da i kad imam relativno dobre fudbalere, od „plus šest“ stignem do „minus deset“ zahvaljujući remijima i porazima od rekreativnih družina koje i po tri-četiri puta u sezoni menjaju trenere...
Da sam predsednik Partizana, pitao bih posle sinoćnjeg derbija članove Upravnog odbora: „šta vi ljudi uopšte radite u klubu kad novac ne donosite“? Da na bilo koji način privređujete, Partizan ne bi danas dugovao 54 miliona evra!? Pitao bih i Dragana Džajića – najsvetliju zvezdu srpskog fudbala kroz istoriju: „zbog čega nam dajete povod da umesto o fudbalu – pričamo i sakrivamo sopstvene greške iza slabovidih sudija“?
Ali, pre svega toga – došao bih na derbi! Čak i po cenu da me vređaju i jedni i drugi navijači, a znam da Zvezdini ne bi... Nemaju zašto, jer sam im nečinjenjem indirektno pomogao da otvore još jedan šampionski šampanjac. Prvog trenera smenio bih jer mnogo priča, ostale – jer malo rade, upravu jer ništa ne radi. Na kraju bih izašao pred fudbalere i rekao im: „momci, vi ste sjajni kakvi su ovi što su vas doveli“. Uz ogradu „čast“ izuzecima pre reči sjajni. Jer, neki ni Teleoptikov dres ne zavređuju...
A da sam predsednik Crvene zvezde, pozvao bih kolegu po funkciji iz Partizana i rekao: „bili ste odlični, ali, niste imali sreće ovog puta, samo tako nastavite“...




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.