U poslednjoj deceniji prošlog i na početku 21. veka jedan od najboljih igrača Napretka bio je Dragiša Krstić. Sjajni vezista nosio je dres Čarapana punih 12 godina, bio i kapiten, doveo Kruševljane do finala kupa 2000...
- Izgubili smo u finalu od Crvene zvezde, koja je bila i šampion, pa smo se mi našli u Kupu UEFA. Lepe uspomene, za sva vremena. Utakmice pred punim tribinama, pohod do finala kupa, a bili smo tada drugoligaši, doduše i superiorno izborili povratak u društvo najboljih, dali su najlepši pečat mojoj karijeri. Posle 20 godina Napredak je drugi put izašao na međunarodnu scenu, eliminisali smo estonski Tulevik, a potom ispali od OFI–ja sa Krita – seća se svojih fudbalskih dana pod Bagdalom Dragiša Krstić.
Odlične partije nisu prošle nezapaženo, bilo je poziva jačih klubova, ali nije otišao iz Kruševca, u Napretku je završio karijeru 2005. godine, a prethodno je nosio dres Topličanina, Zadrugara iz Žitorađe i niškog Jastrepca. Njegovim putem nastavio je sin Filip, danas prvotimac kruševačkog superligaša. Doduše, Filipov razvojni put išao je u drugačijem smeru. Ponikao je u Napretku, prošao sve mlađe selekcije, a po isteku omladinskog staža debitovao za prvi tim, potom je morao na pozajmicu. Sticao je seniorsko iskustvo u paraćinskom Jedinstvu, SFS Borcu, Topličaninu iz rodnog Prokuplja, popovačkoj Budućnosti, da bi se vratio u Kruševac i obukao dres Trajala. Bio je „prva violina“ Gumara, jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca u Prvoj ligi i zaslužio prošlog leta poziv sportskog direktora Mladena Dodića da se vrati u matični klub.
- Prvi put na superligaškoj sceni, trebalo mi je malo vremena da se prilagodim svim zahtevima. Trudio sam se na treninzima, strpljivo čekao i dočekao šansu – priča Filip Krstić, danas nezamenjiva poluga u veznom redu Napretka.
A, kad je Filip na terenu kruševačkog hrama na tribinama je otac Dragiša, Napretkova legenda, uz kojeg je Filip i napravio prve fudbalske korake.
- Otac mi je uzor, imao je sjajnu karijeru i teško da ću uspeti da ga dostignem, ali ukoliko budem bar približno uspešan, biću srećan. Velika mi je podrška, zna da pohvali, ali i iskritikuje. Od takvog fudbalskog majstora svaka reč je dragocena. Kad sam došao u Napredak prvo sam pitao da li je slobodan dres sa brojem 4, jer ga je i on nosio. Imao sam sreće, danas sam ja Napretkova „četvorka” – kaže Filip.
Kada govori o sinu Dragiša Krstić ne skriva ponos:
- Najvažnije je da je stasao u dobrog čoveka, to je najveći uspeh svakog roditelja. Supruga Jasmina i ja smo uspeli da izvedemo decu na pravi put, jer i kćerka Kristina je oličenje svih roditeljskih očekivanja. Filip je nasledio fudbalski talenat, ali to je bila samo polazna osnova. Ima jak karakter, veliki je radnik, uporan. Nije ga obeshrabrilo što je do prvog tima Napretka morao zaobilaznim putem. To ga je samo još više ojačalo. Danas uživam kad ga gledam na terenu, kojim sam i sam svojevremeno trčao za loptom. Dobro znam koliko je to želeo i siguran sam da će tek dokazati koliko zaista vredi i da ću u budućnosti ja biti poznat samo kao Filipov otac.
I tako Krstići pišu Napretkovu istoriju. „Senior” Dragiša je ispisao ponajlepše stranice. „Junior” Filip je u debitantskoj sezoni u Super ligi, posle loših rezultata na startu stigao do plej–ofa, što je bio primarni cilj pred početak šampionata.
- Kako smo krenuli prošle jeseni, malo ko nam je davao šanse da ćemo na kraju biti među osam najboljih, ali iz utakmice u utakmicu cela ekipa je rasla. Išli smo korak po korak, bili fokusirani isključivo na narednog protivnika. Bilo je neočekivanih kikseva, ali i sjajnih rezultata i velikih pobeda. U klubu su rešili da u plej–ofu primat imaju mladi i nadam se da će neki od tih momaka iskoristiti na najbolji način ukazanu šansu i neće morati na kaljenje, kao što sam ja svojevremno, jer put povratka je uvek neizvestan. U sledećoj, ili nekoj od narednih sezona, nadam se, ukazaće se prilika i da se borimo za evropsku vizu, da poput oca Dragiše i ja zaigram na međunarodnoj sceni – ne krije želje i ambicije vezista Napretka Filip Krstić.
PORODICA KAO IZVOR SNAGE
Otac Dragiša, majka Jasmina i sestra Kristina oduvek su bili Filipovi najveći zaštitnici, izvor ljubavi, oaza u kojoj je uvek imao razumevanje i beskrajnu ljubav. Danas, sa suprugom Ivanom, od koje ima neizmernu podršku, gradi sopstvenu porodicu i podiže sina Kostu...
- Porodica je stub svakog društva, izvor, ne samo ljubavi, već i snage za svakodnevna iskušenja. Kolika je snaga roditeljske ljubavi jasno mi je u potpunosti otkako imam Kostu. Ima već godinu i četiri meseca, pravi mali zvrk, koji je već počeo da dolazi i na stadion.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.