Vuk Ranđić (31) ponovo je u beogradskom fudbalu, posle nekoliko epizoda na većoj sceni i terenima širom Srbije. U zimskom prelaznom roku pojačao je redove Sinđelića i dobrim partijama na početku proleća doprineo uspešnim rezultatima starog gradskog kluba sa posebnim šmekom. Proteklih godina, ofanzivnom vezisti fudbal nije bio jedina obaveza. Uporedo je studirao i sa najvećim ocenama završio državnu Visoku poslovnu školu, smer menadžment u biznisu, uz specijalističke studije. Trenutno ne radi u struci, angažovan je u poslovima oko nekretnina. U mlađim kategorijama učio je od brojnih trenera i upijao znanje.
- Počeo sam u Partizanu sa sedam godina. Prvi trener bio mi je Nikica Klinčarski, izuzetan stručnjak za rad sa mladima, a posle njega Zoran „Munja“ Mamić. Radi se o vrhunskim trenerima za igrače početnike, kojima treba objasniti prve poteze i usaditi ljubav prema fudbalu. Zatim sam nastavio u novobeogradskom Radničkom i OFK Beogradu, a poslednje dve godine omladinskog staža završio u Borči. BSK je u to vreme bio klub u usponu prema superligaškom društvu, sa odličnim uslovima za rad mlađih kategorija, gde sam prilično napredovao u jakom takmičenju i stekao iskustvo za dalje.
Kao mlad prvotimac, otišao je u redove srpskoligaša iz Makiške šume.
- U OFK Žarkovu sam proveo četiri godine, gde se u to vreme promenilo više trenera, uz odlazak na šest meseci u tabor superligaša Rada. Igrao sam standardno u Srpskoj ligi „Beograd“, koja je u to vreme bila kvalitetna i mnogo jača nego sada, bilo je dosta ozbiljnih timova, poput Voždovca, Kolubare, OFK Mladenovca. Zatim sam otišao u IM Rakovicu, trener je bio Dragan Stevanović, imali smo odlične rezultate i bili u vrhu tabele. Oprobao sam se posle toga u prvoligaškoj konkurenciji, kao član Budućnosti iz Dobanovaca, a onda su usledile godine van Beograda.
Ranđić je u naponu snage igrao za timove sa „Zapada“ i iz Vojvodine.
- Otišao sam u Šumadiju iz Aranđelovca, u to vreme srpskoligaša sa uspešnim rezultatima i igrao na terenima od Dunava i Save do granice sa Crnom Gorom, putovanja su bila prilično dugačka. Vratio sam se na godinu dana u OFK Beograd, bio je to lep period, ali nismo uspeli da se vratimo u viši rang. Usledili su odlasci u Smederevo, pa na vojvođanske terene. Igrao sam za Omladinac iz Novih Banovaca i Podunavac iz Belegiša, takmičenje je kvalitetno, što pokazuju timovi koji uđu u Prvu ligu i nastave sa uspešnim rezultatima.
U januaru ove godine, odlučio je da se vrati na terene glavnog grada.
- Bilo mi je dosta svakodnevnih putovanja, zaposlio sam se, a supruga Tamara je otvorila firmu specijalizovanu za kvantnu medicinu. Rešio sam da odaberem klub u blizini stanovanja, Sinđelić mi se oduvek sviđao, ima dugu tradiciju i posebnu energiju. Privuklo me društvo, odavno poznajem nekoliko sadašnjih saigrača i uz njihov nagovor, odlučio sam da im se pridružim u zenitu karijere. Osećam se lepo u gnezdu „orlova“, uz mene su iskusni Nemanja Obradović, Draško Đorđević, Milan Spasić i golman Strahinja Marković, ostali saigrači su mladi i na nama je da im pomognemo.
Igrao je samo u Srbiji, dok su mnogi njegovi saigrači uspeli da ostvare angažman u inostranstvu.
- Bilo je uslona i padova u karijeri, mogao sam više pre desetak godina. Imao sam mogućnost da igram u drugoj državi, ali je sudbina tako htela. Ne žalim ni za čim, uporedo sam vodio računa o obrazovanju, fudbalski staž brzo prođe. Stekao sam mnogo prijatelja, sa kojima se redovno čujem i viđam, što je najveća vrednost bavljenja sportom.
Kada im obaveze dozvole, Vuk Ranđić ode sa suprugom Tamarom na turističko putovanje. Podjednako voli Bliski istok i evropske znamenitosti.
- Nedavno smo bili u Dubaiju, grad je savršen. Sigurnost u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je maksimalna, nema bojazni da će ti neko nešto ukrasti, a klima je idealna. Može se svašta videti, od dugih peščanih plaža do modernih građevina. Italiju svima preporučujem, pogotovo severni deo, Veneciju, Milano, Bolonju, postoji puno znamenitosti koje treba obići. Lep je i Beč, sa klasičnom arhitekturom, a na svakom koraku ima ljudi iz naših krajeva. Turska je pravi izbor za letnji odmor, u Grčkoj bez premca je Rodos. Zanimljivo je na severu Evrope, posebno su mi se svideli Kopenhagen i Helsingborg - zaključio je Vuk Ranđić, prvotimac Sinđelića.
MENADžER U BUDUĆNOSTI
U avgustu puni 32 godine i ne planira još da se oprosti od aktivnog igranja.
- Odlično mi je u Sinđeliću, možda ovde i završim karijeru, samo ne tako brzo. Kada se oprostim, voleo bih da ostanem u fudbalu, ali bar za sada ne vidim sebe u ulozi trenera. Mogao bih da pomognem radom u klubu i sa igračima, kao menadžer - rekao je Ranđić.
OPSTANAK GLAVNI CILj
Ranđić je optimista oko plasmana „orlića“ na kraju sezone:
- Imamo cilj da izborimo opstanak, neće biti lako, od petog mesta na tabeli svi su u zoni ispadanja i biće velika borba do kraja sezone. Svaka utakmica biće presudna, predstoje nam utakmice sa timovima iz vrha. Jedva čekam da se vratim na teren posle izostanka sa dva susreta - dodao je Ranđić, strelac važnih golova na početku proleća.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.