Kroz istoriju naše zemlje, postojala je kvalitetna saradnja između finalista ovogodišnjeg Kupa Srbije, Crvene zvezde i Vojvodine. Pojedinci su igrali za oba tima u crveno-beloj opremi, a ni sadašnji trenutak po tome nije izuzetak. Među nosiocima Zvezdine igre nalaze se izdanci omladinske škole Novosađana Mirko Ivanić i Aleksandar Katai, a na „Karađorđu” je deo karijere proveo i rezervni golman Zoran Popović. S druge strane, u timu koji predvodi trener Božidar Bandović, nekada i sam igrač Beograđana, danas sa velikim uspehom igraju Aleksa Vukanović, Njegoš Petrović i Vukan Savićević.
Među igračima koji su u ranijem periodu ostavili dubok trag noseći dres Vojvodine i Crvene zvezde svakako je Miodrag Pantelić. Ponikao u Novim Kozarcima, baš kao i njegov rođeni stric, velikan srpskog fudbala i legendarni golman Ilija Pantelić, ozbiljnu karijeru počeo je da gradi u Fudbalskom centru „Vujadin Boškov”. Posle kadetskog i omladinskog staža, stigao je i do prvog tima Stare dame, a igre koje je za njega pružao, preporučile su ga Zvezdi, u kojoj je osvojio tri trofeja kupa, a jednom je bio i šampion.
- U Vojvodini su me mimoišli trofeji, iako smo imali sjajnu generaciju fudbalera, u kojoj su, pored mene, igrali Samardžić, Govedarica, Šaula, Radojičić i pokojni Zoltan Sabo – prisetio se popularni Bata Pantelić. – Bili smo, u sezoni 1994/95. i jesenji prvaci, ali nismo uspeli da dobijemo i trofejnu potvrdu kvaliteta. Igrao sam u finalu kupa za Vojvodinu upravo protiv Crvene zvezde, kad smo, na stadionu JNA, izgubili sa 0:2. Kao sportski direktor kluba, bio sam u finalu kupa sa Partizanom, kad smo, u čuvenoj utakmici, napustili teren.
Prelaskom u redove Crvene zvezde, Pantelić je ostvario snove, a jedan od trofeja u masovnijem takmičenju osvojio je upravo posle utakmice s Vojvodinom.
- I to je bila utakmica koja se pamti, jer smo trijumfovali s 1:0, a Vojvodina je u 90+2. minutu postigla gol, koji joj nije bio priznat. Čini mi se da je to bilo 1997. U prvom susretu, u Novom Sadu, bilo je 0:0, a onda smo do pehara stigli posle te minimalne pobede. Iako u Staroj dami nisam uspeo da osvojim pehar, bio sam veliki navijač Vojvodine, doduše bez funkcije, u finalu 2016. protiv Jagodine, kad je klub prvi put osvojio pobednički pehar u kupu.
U utorak, u Loznici, dva velikana srpskog fudbala ponovo će da odmere snage u susretu za trofej u masovnijem takmičenju. Zanimljivo je od Miodraga Pantelića bilo čuti to kome daje veće izglede da se, na kraju utakmice na „Lagatoru”, raduje osvajanju pehara.
- Biće to susret dva dobra tima, koji su ovog proleća, uz TSC i Radnički iz Kragujevca, superiorni u odnosu na rivale. Dolaskom Bandovića, Vojvodina se značajno podigla, iako je u početku bilo određenih problema. On je to uspeo da koriguje i namesti i Novosađani sada igraju dobro, ofanzivno i lepršavo, kao što, uostalom, i dolikuje klubu takvog renomea. S druge strane, Zvezda se, posle odlaska Bahara i dolaskom trenera Milojevića, stabilizovala i danas igra dobro i sigurno. Uostalom, uz Dinamo iz Zagreba, Beograđani su jedan od regionalnih fudbalskih lidera po stabilnosti i finansijama, a u našoj zemlji su, bez sumnje, najjači, o čemu svedoči i nova titula koju su osvojili.
Kome Pantelić u utorak daje veće izglede za trijumf u Loznici, pitanje je na koje je naš sagovornik imao spreman odgovor.
- U ovom momentu Zvezda ima blagu prednost. Ipak, ne treba smetnuti s uma činjenicu da je reč o kupu i samo jednoj utakmici, u kojoj pobednika može da odredi bolji dan ekipe, inspirisaniji pojedinci i još čitav niz detalja. Prednost Beograđana vidim u tome što imaju stabilniji tim, iskusnije igrače i više međunarodnog iskustva na jakim utakmicama. Novosađani, pak, uz sebe imaju polet, snagu i pozitivnu energiju, pa očekujem interesantnu utakmicu na neutralnom terenu. Biće to duel dve ekipe koje igraju napadački fudbal, a kad je tako, barem u najavi, to nagoveštava susret otvorenih karata, dostojan finala Kupa Srbije.
Zanimljiv je bilo i Pantelićevo opredeljenje za koga će u toj utakmici navijati.
- Za Crvenu zvezdu. Volim taj klub od detinjstva, a odmah iza njega mi je Vojvodina. Međutim, i ukoliko trofej osvoje kapiten Dejan Zukić i njegovi saigrači, biće mi drago, jer će to mnogo značiti fudbalskom Novom Sadu, ali i zbog plasmana u grupnu fazu jednog evropskog takmičenja, koje najveći vojvođanski grad po svemu zaslužuje. Ići će da gledam finale i da uživam u dobrom fudbalu – dodao je Pantelić.
POSLEDNjI ŠAMPIONI SFRJ
Miodrag Pantelić je bio deo generacije omladinaca Vojvodine koja je osvojila, 1991. godine, poslednju titulu prvaka ondašnje SFRJ.
- Trener nam je bio moj stric Ilija, a u tom timu igrali smo, između ostalih, Šaraba, Bajčetić, Dunđerski i ja, kao i plejada veoma dobrih mladih igrača. To je bio rezultat za istoriju Vojvodine i domet kojim se i danas ponosim – prisetio se Pantelić.
BOGATA KARIJERA
Naš sagovornik iza sebe ostavio je bogatu fudbalsku karijeru.
- Posle dvogodišnjeg igranja u mlađim kategorijama matičnog kluba, jednu sezonu proveo sam u RFK Novi Sad, da bi potom tri godine nosio dres prvog tima Vojvodine. U drugom mandatu, igrao sam za Novosađane još tri i po godine, odnosno na više od 120 utakmica. Uz to, bio sam tri godine i sportski direktor kluba, a radio sam i kao trener u omladinskoj školi. U Crvenoj zvedi profesionalac sam bio četiri godine, a, uz to, igrao sam šest i po godina i u Kini, odnosno dve godine u Levskom, u Bugarskoj. Na sve, treba da dodam da sam, kao trener, u Kini radio tri sezone, u Dalijenu, Pekingu i Sečuanu.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.