Kako se bliži sutrašnji duel Srbije i Slovenije u Minhenu, tako i roje zanimljivosti iz oba tabora.
Novinar „Ekipe 24”, dan posle remija s Danskom, našao se u bazi slovenačke reprezentacije na periferiji Vupertala s kapitenom i, kako je naveo, najvećom tamošnjom fudbalskom zvezdom svih vremena - Janom Oblakom.
Pored njima znanih i interesantnih tema, pod pero je došla i utakmica sa Srbijom. Spektakl rivalstva nekadašnjih sunarodnika, meč od izuzetnog događaja.
- Odlična utakmica biće, siguran sam da su ljudi u obe zemlje bili zadovoljni žrebom. Lokacija je takođe izuzetna i doprinosi tome - briljantan grad, stadion, blizu naših gradova. Postoji, svakako, lokalni rivalitet i biće izuzetno zanimljivo u tom pogledu, ali i izuzetno teška utakmica za nas. Srbija je favorit, ali učinićemo sve da izvučemo nešto iz ovog meča, pre svega, naravno, želim da pobedim. Srbija se posle poraza od Engleske u drugom poluvremenu pokazala u vrlo dobrom svetlu – znamo koliko je dobra, kakve igrače ima i koliko će biti teško. Nismo zaboravili poraz od 1:4 u Beogradu i kako smo u prethodnoj Ligi nacija na svom terenu remizirali - 2:2. Ali verujemo u sebe, svak će odraditi svoj deo posla na najvišem nivou i, nadam se, biće dovoljno za nešto veliko.
Potom, priča je krenula u pravcu njegova mešovita porekla, uz konstataciju da savršeno govori srpski jezik.
- Majka je iz Republike Srpske i tamo imam baku, rado je posećujem svake godine. Imam i rođake, ujake, tetke. Familiju u Sloveniji po očevoj strani, u Republici Srpskoj po majci i ponosan sam na obe strane. Živeo sam u Škofjoj Loki u naselju s mnogo ljudi poreklom iz drugih republika bivše Jugoslavije. Ovo je deo mene, za mene nešto normalno. Uvek sam sa istom radošću odlazio kod bake dole ili kod bake u Sloveniju. Nikad nije bilo pitanje ko mi je draži, za mene je sve moje i svejedno.
I, da bude jasan:
- Ponosan sam što mi je otac Slovenac, a majka iz Republike Srpske. Pokazalo se i da je ovo dobar miks za sport ha, ha... Znate, na slovenačkoj strani disciplina, takođe tvrdoglavost i rad. Na južnoj strani ovo opuštanje, možda spolja i nije baš vidljivo (smeh), ali uveravam vas da je ipak prisutno. To je u meni i mnogo pomaže da na određene stvari gledam drugim očima. Svi smo isti, iako istovremeno i različiti, ali uvek jednaki, jednaki... Jedan je odavde, drugi odande. Jedan fudbaler, drugi novinar. Koja je razlika? Ljudi smo, ništa ne može biti jače od ove poruke.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.