Pi Džej Doužer je došao u Partizan kao zamena za Dantea Egzuma. Još na početku bilo je jasno da nije lako nadomestiti izostanak jednog od miljenika Grobara. Ipak, vredelo je pokušati. Stigao je iz najjače lige na svetu – obećavala je takva najava.
Međutim, umesto Dobermana, čvrstog i agresivnog, Partizan je dobio Zlatnog retrivera, atraktivnog i mirnog. A, nije izgledalo tako. Doužer je navijače osvojio u pripremnom periodu – spektakl na Tašmajdanu u kojem je Parni valjak pobedio čuvenu Fuenlabradu. Atraktivna zakucavanja Amerikanca i bakljada navijača najavili su uzbudljivu sezonu.
Činilo se da će veliki raspon ruku, dobra igra jedan na jedan i karakterističan prodor biti dovoljni da se odlazak Egzuma ne oseti. Prva utakmica u Evroligi, protiv Makabija, dala je nadu – 11 poena i jedan od najefikasnijih igrača. Već u drugoj, protiv Asvela, meč je završio sa svega 29 procenata uspešnosti šuta iz igre, odnosno šest poena. Tako je Doužer u prva dva meča najavio kako će izgledati njegova sezona u crno-belom dresu. Bila je puna uspona i padova, prema statističkim podacima reč je o relativno uspešnoj igri, ipak, 9,2 poena po susretu nisu bila dovoljna Partizanu da ponovi uspeh od pre dve godine.
Po čemu su se, zapravo, najviše razlikovali Australijanac i Amerikanac?
Imali su isti broj godina dok su nosili dres Partizana (27), približno isto vreme su proveli na terenu, a imali potpuno drugačiji efekat na ekipu... Odgovor je energija. Pojava Egzuma je stvarala sigurnost u taboru Partizana, kad je lopta u rukama Dončićevog saigrača gotovo da nema straha da li će proći kroz obruč – karakterističan prodor i atraktivno polaganje bili su zaštitni znak Dantea Egzuma. Možda je igru bivšeg Partizanovog igrača najbolje opisao Marko Vlahović u meču protiv Olimpijakosa:
- Svi su još uvek u šoku zbog zakucavanja Egzuma. Bolomboj je ušao u Danteov krug pakla.
Australijanac je bio iks faktor Partizana, menjao je tok utakmice. Možda je mali broj mečeva završio kao najefikasiniji igrač, ali je uvek bio pri vrhu liste momaka koji su doprineli pobedi. U drugoj utakmici osmine finala Evrolige protiv Reala, Egzumovih 16 poena doneli su Partizanu pobedu.
Svaki pad u igri vodećih igrača kao što su Kevin Panter i Zek Ledej uspešno je pokrivao svojim dobrim partijama. Sve ono što od Doužera nismo mogli da očekujemo – da pokrene tim, da nadomesti lošu igru saigrača, da preuzme inicijativu...
Razlozi su možda dublji. Amerikanac nije imao prethodno iskustvo u Evroligi, dok je Australijanac godinu dana pre dolaska u Beograd nosio dres Barselone. Ipak, čini se da je Doužeru Parni valjak bio usputna stanica, bez mnogo želje da se pomogne ekipi, odao je utisak letargičnog, mirnog i nenametljivog momka. Na drugoj strani, Egzum je u svakom meču davao poslednje atome energije, agresivan i borben, igrač za velike utakmice. Sad ono poređenje sa početka deluje logično – umiljati Retriver i Doberman koji ima titulu psa čuvara.
PARTIZAN LANSIRNA STANICA ZA NBA
Obojica grade slične puteve, posle Partizana Egzum je karijeru nastavio u NBA ligi, a prema poslednjim vestima Doužer je blizu prelaska u Minesotu.
Australijanac se sjajnim partijama u crno-belom dresu preporučio timu iz Teksasa u kojem je u sezoni za nama prosečno beležio 7,8 poena, 2,9 asistencija i 2,7 skokova. Napredak u igri Egzuma posle boravka u Beogradu je evidentan i u potpunosti je zalečio povredu. Primera radi 2020/21. prosečno je beležio 3,8 poena, sada se nalazi na brojci 7,8 i vrlo je blizu da ponovi najbolji učinak iz 2017/18. u Juti – 8,1 poen po susretu.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.