Marijan Zovko je karijeru započeo u BSK-u iz Slavonskog Broda i doprineo osvajanju titule Hajduka iz Splita i novosadske Vojvodine. Inostranu odiseju imao je u Belgiji, a sa mladom reprezentacijom Jugoslavije postao je šampion Evrope.
Bio je defanzivac koji je često rešetao protivničke mreže. Rođen je u Žepču 21. avgusta 1959, ali je sa dve godine stigao u Sikirevce, u Slavoniju. Ima danas razloga za odlaske u rodno Žepče.
- Imam dosta rodbine u Žepču. Bratić mi je Zovko, poznati biznismen. Od pokojne majke imam dosta rodbine. Od oca, takođe. Baš sam vezan za rodni grad - kaže Zovko.
Karijeru je započeo u nekadašnjem BSK-u iz Slavonskog Broda. Danas je to Marsonija.
- Krenuo sam u srednju školu i počeo sam da igram za juniore BSK-a. Brzo su me primetili i zaigrao sam za seniorski tim. Ušli smo iz treće u drugu ligu, gde je bio sarajevski Željezničar, Iskra, Maribor, Crvenka, dobojska Sloga, bihaćko Jedinstvo... Tada se preko granice tek sa 28 godina, pa je konkurencija bila izuzetna.
Iz Slavonskog Broda prešao je u Hajduk. Nešto više od godinu dana proveo je u „gradu pod Marjanom”.
- Kad sam došao u Hajduk bilo je 13 ili 14 reprezentativaca Jugoslavije. Pitao sam se šta ja pored njih imam da tražim. Međutim, dobio sam priliku. Moj debi za Hajduk bio je kad smo gostovali Crvenoj zvezdi, na krcatom stadionu. Čuvao sam Zorana Filipovića. Najbolje igre pružao sam na poziciji štopera, ali počeli su da me seljakaju na levog ili desnog beka. Kasnije je došao Tomislav Ivić i šansu su dobijali domaći igrači. To je bio razlog zašto sam napustio Hajduk i vratio se u BSK.
Iz Splita se vratio u Slavonski Brod, pa je otišao u Novi Sad i u Vojvodini proveo osam godina. Za novosadske crveno-bele odigrao je 467 prvenstvenih, kup i prijateljskih utakmica, postigavši 132 gola. Stigla je titula i sa Vošom u sezoni 1988/89, mada se Marjan Zovko malo ranije preselio u Belgiju.
- Odigrao sam u Vojvodini četiri utakmice u šampionskoj sezoni. Imao sam dobru ponudu, iako je i moj tadašnji klub nudio izvrsne uslove. Pregovarao sam sa Borusijom iz Dortmunda i sa Fenerbahčeom, ali menadžeri su „ispoljili” svoje igre. Prešao sam u Belgiju i dobro sam prošao.
Za Lirs je odigrao 80 utakmica, mrežu je zatresao 16 puta. Belgijanci su želeli nastavak saradnje, brojni klubovi u Hrvatskoj bili su zainteresovani za njegove usluge, ali on je voleo Marosniju i Slavonski Brod.
- Nameravao sam da u Slavonskom Brodu napravimo nešto. Plasirali smo se u Prvu ligu, ali pojavili su se određeni ljudi koji su mislili drugačije. Povukao sam se, a oni su Marsoniju odveli u treću ligu. Radim sa decom, vodim školu fudbala i uživam okružen mališanima.
Sa mladom reprezentacijom Jugoslavije popeo sam se na krov Evrope 1978. Zanimljivo je da se finale igralo u Novom Sadu protiv Engleske, a da su uz Zovka u ekipi još bili: Vladimir Petrović Pižon, Vahid Halilhodžić, Damir Desnica i drugi.
- Retko koga sretnem od njih. Tu su bili pokojni Bošnjak i Pavković iz Vojvodine. Bio je Radomir Savić iz Sarajeva, tada prvi strelac jugoslovenske prve lige. Tu je bio i Damir Desnica iz Rijeke, Rade Zalad iz Partizana, Bogdan iz Dinama. Vaha Halilhodžić i Pižon Petrović bili su perjanice tog tima.
Marijan je pristalica regionalne lige.
- Uvek sam za to. Samo da se relacije, odnosi i ljudi stave na svoje mesto. Saradnja mora da postoji. Zašto da ne, neka se igra. Drugi sportovi već imaju to, košarka naprimer. Nadam se da će i u fudbalu uskoro biti tako – istakao je Zovko.
FINANSIJSKI NEMOĆNI U ODNOSU NA ZAPAD
Vojvodina i OFK Beograd u Srbiji, Osijek, Rijeka, Hajduk u Hrvatskoj daleko su od evropskih dometa.
- Mi sa naših prostora ne možemo finansijski da se nosimo sa evropskim klubovima. Sećam se da je na jednoj turneji u Španiji Vojvodina pobedila kontinentalnog šampiona Notingem forest sa 2:0. Novac danas pokreće mnoge stvari. Morate imati nešto i znanja, ali novac je u svemu presudan - obrazlaže Zovko.
PRISETIMO SE UVEK NEKADAŠNjIH VREMENA
U Republici Srpskoj, u Skugriću kod Modriče, svake godine organizuju se susreti nekadašnjih asova. Sada će to biti po četvrti put i to 6. septembra. Čini se da ta druženja pobude emocije, evociraju uspomene, na površinu ispliva sve ono lepo što je fudbalska Jugoslavija u sebi imala.
- Nije mi daleko, to je sat vožnje. Nadam se da ću i ove godine biti prisutan. Nema odakle ne dođu nekadašnji asovi: iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, naravno iz BiH. Idealno je to druženje velikih ljudi. Prisetimo se uvek nekadašnjih vremena i sretnemo neke ljude koje dugi niz godina nismo videli, niti išta čuli o njima - zaključio je Marijan Zovko.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.