Treći put uzastopno reprezentacija Srbija osvojila je olimpijski turnir. Još jednom je na postolju zasvirala himna „Bože pravde“, a „otpisani“, kako ih je javnost u otadžbini nepravedno okarakterisala, postali su besmrtni i pokazali širokom auditorijumu gde se igra najbolji vaterpolo na svetu.
Svaka reprezentacija ima svog tihog heroja, koji ne priča puno, ali na terenu ili u ovom slučaju bazenu predstavlja lidera, koji ne beži od odgovornosti, već traži loptu u kriznim momentima i iz takvih situacija izlazi kao pobednik. Takav je i Nikola Dedović, šuter srpske reprezentacije, koji se posle tri godine vratio u nacionalni tim i sa Delfinima stigao do svog drugo olimpijskog zlata
- Još se sabiraju utisci i dalje je prisutna ta blaga euforija, a pred nama je sada samo period za uživanje, a potom nova sezona. Na balkonu je bilo nezaboravno, ovo je moj drugi izlazak za njega i još jedno predivno iskustvo. Očekivali smo svi veliki broj ljudi iz razloga što su nam se sa uspesima pridružili košarkaši, zatim Aleksandra Perišić i na kraju Novak Đoković. Bilo je stvarno neverovatno i nadam se da će se još ponoviti – kaže Dedović.
Društvenim mrežama kružili su snimci iz Olimpijskog sela, a moglo je da se vidi kako se srpski sportisti vesela međusobnim uspesima.
- Atmosfera je od starta bila odlična. Svi smo u našem srpskom taboru podržavali jedni druge. Videli ste kako smo dočekivali one koji osvoje medalju, na kraju smo i mi bili dočekani. Može se reći da smo bili prava ekipa i kad to kažem ne mislim samo na vaterpoliste, već generalno cela naša olimpijska delegacija – rekao je šuter Srbije.
DEDA, JE L' HOĆEŠ – HOĆU
Selektor Urošu Stevanoviću nije dugo trebalo da vrati među Delfine Nikolu Dedovića.
- Nije me bilo od Olimpijskih igara u Tokiju. Nisam se oprostio posle zlata, ali eto jednostavno nisam dobijao poziv. Sada posle Svetskog prvenstva u Dohi čuo sam se sa Urošem Stevanovićem sa kojim se znam prilično dugo. Bio je pomoćnik u Partizanu, a zatim i moj glavni trener u Radničkom. Zvao me, pitao da li sam spreman psihički i fizički i sve to nije trajalo duže od pet minuta. Nije bilo nikakvog razmišljanja kod mene, već se sve svelo na njegovo „deda je l' hoćeš“ i moj potvrdni odgovor „hoću“. Nisam osećao pritisak zbog povratka u reprezentaciju, naprotiv baš zbog iskustva sam bio smiren i kao produkt toga došla je moja dobra igra.
Sada već tradicionalno Delfini igraju loše u grupnoj fazi, a onda u nastavku vidimo jednu sasvim novu Srbiju. Karakteristika Rija, Tokija i Pariza je da se grupa jedva prošla, a potom se išlo do kraja
- Prva utakmica protiv Japana je nešto što znate šta vas čeka, a to je izuzetno nezgodan protivnik sa atipičnim stilom igre, ali sa reprezentativcima koji polako zalaze na evropsko tlo i stiču kvalitet. Dobili smo sa golom razlike i potom je usledila Australija. Nema nekog preteranog objašnjenja zašto smo izgubili protiv njih, oni su savladavši Mađarsku i nas, kao i zamalo Ameriku, pokazali da su odlična ekipa. Kada igrate turnir, kao što su Olimpijske igre, uvek morate da imate na umu da je potrebno podizati formu, a da je cilj grupne faze da je prođete. To je jednostavno kao dva turnira u jednom, prvo grupa, a posle kreće nešto sasvim novo od četvrtfinala – naveo je Dedović, a potom nastavio o dešavanjima posle Australije.
- Da li je bilo nekog internog dogovora posle Australije? Naravno da jeste. Seli smo, pogledali se i rekli „ajmo ljudi“. Bio je tu i Novak Đoković, naravno ostaće tajna šta nam je rekao, ali smo znali da sve isključivo zavisi od nas – kaže srpski reprezentativac.
Iz utakmice u utakmicu moglo se primetiti kao Srbija podiže formu i igra sve bolje.
- Posle meča sa Španijom, iako ga nismo dobili, znali smo da smo uspeli da podignemo formu, ali i igru u defanzivi i ofanzivi. Ostvarili smo prvi cilj, a to je plasman dalje. Pred nama je bilo četvrtfinale, runda u kojoj smo nesrećno ispadali na prethodnim takmičenjima. Odlično smo se znali mi i Grci, oni su tim koji nije imao od Tokija toliko promena kao mi. Stvarno je taj meč sa onakvom završnicom bio prekretnica. Odlučili smo posle gola Grka za izjednačenje da igramo do kraja, bez obzira što je na semaforu ostalo samo šest sekundi. Krenuli smo da plivamo napred, zatim je Nikola Jakšić napravio dva zaveslaja i potom napravio majstoriju koja se ne brani – ističe naš reprezentativac
Dedović je bio najbolji u polufinalnom okršaju sa selekcijom Sjedinjenih Američkih Država u kojoj je postigao četiri pogotka.
- Svi naši protivnicu idu na to da zatvore Dušana Mandića, znaju od koga preti najveća opasnost. Ne gledam na svoja četiri gola kao nešto što je bilo prelomno, a eto protiv Amerikanaca sam ja iskočio, protiv Grka je Viktor Rašović dao dva pogotka, jednostavno igramo i funkcionišemo kao tim. Takođe se ne obaziremo na suđenje, već gledamo isključivo nas. Moram da čestitam našem Dejanu Udovičiću što je sa selekcijom SAD-a stigao do bronze. Podigao je vaterpolo u zemlji koja nema profesionalnu ligu i pomogao im da steknu evropsko iskustvo. Sve u svemu, bili smo perfektni na toj utakmici i jedini logičan ishod bio je naša pobeda – rekao je Dedović.
U Finalu ih je, uz Mađarsku, čekao najveći rival, selekcija Hrvatske koja je aktuelni svetski šampion.
- Finale je uvek priča za sebe, ali pre nego što bilo šta kažem moram da čestitam i reprezentaciji Hrvatske. Njima svaka čast na svemu što su osvojili od Tokija u ove tri godine. Međutim, finale nam je definitivno bio najbolji meč na turniru. Nisam neko ko se puno bavi statistikom, ali mislim da smo imali 12 blokada, što je neverovatan podatak, pogotovo ako se uzme u obzir kakve šutere imaju. Imali smo odličan početak meča i veliku seriju i praktično smo tada osetili da možemo vrlo brzo da ih prelomimo, što se ispostavilo kao tačno. Uspeli smo da ostanemo koncentriasni do kraja, čvrsti u odbrani, a kada smo čuli sirenu, samo je moglo da krene veliko slavlje – u dahu priča sagovornik.
ŽAO MI JE ŠTO NISAM GLEDAO NOVAKA I KOŠARKAŠE
Nije bilo vremena da se uživo isprate takmičenja u Gradu svetlosti, ali nema sumnje da su naši sportisti bodrili jedni druge.
- Vaterpolo turnir je izuzetno zahtevan, igraju se utakmice na svaka dva dana i praktično ne ostaje vremena za neki preterani trening. Potreban je odmor i priprema utakmice. Žao mi je što nisam stigao da pogledam uživo neke događaje. Pre svega sada već legendarno finale Novaka Đokovića, zatim naše košarkaše, ma stvarno sam imao želju da ispratim gotovo sve, ali jednostavno nije bilo prostora. Svi smo mi bodrili jedni druge i kad se dođe sa borilišta, neko je ugrabio priliku da ode na mečeve i utakmice, ali ja nisam stigao. Ovako privatno mogu da kažem da izuzetno dobro pratim i poznajem sport, željno iščekujem novu sezonu Evrolige.
Usledila je Dedovićeva završna reč, ponovljena mnogo puta od naših reprezentativaca
- Apsolutno smo svi verovali, ali bukvalno svi do jednog da možemo do zlata. Znali smo kakav nam je kvalitet i za šta smo sposobni. Uvek smo pričali da idemo na zlato, a razlog tome je što ne može drugačije kad igrate za Srbiju – rekao je Nikola i tako jasno stavio do znanja da su svi oni od prvog do poslednjeg bili uvereni da mogu, znaju i umeju i da njihov trud mora da se isplati, a da će sportska nesreća koja ih je pratila u poslednje vreme morati da se okreni i pretvori u sreću kao nagrada za trud.
Dedović je bio član tima koji je u Tokiju na Igrama uzeo zlato. Usledile su tri godine suše, bez ikakvog odličja za Delfine. Došli smo do Pariza, a dobro poznato lice je zadužilo kapicu Srbije i zlato se vratilo tamo gde pripada. Recept je jasan, ukoliko želite olimpijski tron, pozovite Nikolu Dedovića.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.