Početna / Košarka / Reprezentacija

Kriptonit za Amere

Omaž liku i delu neponovljivog stručnjaka i selektora reprezentacije Srbije Svetislava Pešića
ФОТО: КСС

Posleratna zbivanja, tokom prve polovine 20. veka, unela su svež dah u depresivno stanje zemljine lopte. Na zapadu se rodio novi talas demokratije, dok je na istoku vladala svojevrsna društvena odgovornost. Međutim, na području središnjeg dela Evrope se formirala nova-stara država, sposobna prilagođavanju između neodoljivog daha svežih novčanica i stroge socijalističke kandže – Jugoslavija. Nalik federaciji, davne 1949. prve zrake sunca ugledao je selektor reprezentacije Srbije, današnji heroj, Svetislav Pešić – stručnjak sa sijaset titula iz različitih era košarke, vrhunskih sposobnosti akomodacije. Iako je opšepoznato da potiče iz Pirota, strateg je rođen na severu zemlje, u Novom Sadu, odakle se preselio na krajnji jug, u mesto „gde je najbolje jagnje, dobro usoljeno da vilica utrne” prema odvažnim rečima stratega.

Velika zahvalnost Pirotu.

Pomenuta promena životne sredine, tada malom dečaku, donela je prepoznatljivost, u vidu neodoljivog akcenta i nemerljivo stečeno znanje od vrsnog pirotskog pedagoga, košarkaškog radnika i profesora Zvonka Minčića. Zaljubljenik u igru pod obručima direktan je „krivac” Pešićevog bavljenja prelepim sportom i razlog pohađanja srednje škole ekonomskog profila, a selektor ističe da naučene principe koristi i dan danas.

Velika zahvalnost Zvonku.

Uprkos poznatoj južnjačkoj izreci „vezali smo se ko kuče za sidžimku” značenja totalne inertnosti, trofejni stručnjak odlučio je da se otisne od kućnog praga i zaigra za Partizan. Iako je daleko poznatiji kao strateg, Pešić je uspeo sa Bosnom da osvoji Kup evropskih šampiona 1979, pandan današnje Evrolige.

Na zalasku karijere nije razmišljao o trenerskoj struci, već o studijama ekonomije. Međutim, shodno neverovatnom životnom režiranju, spletom okolnosti, postao je prvo direktor kluba, pa zatim i glavnokomandujući sarajevskog giganta. Sa nekadašnjim šampionom Starog kontinenta osvojio je prvenstvo Jugoslavije, čime je zavredio poziciju trenera mlađih selekcija nekadašnje velike zemlje. Velika zahvalnost Bosni.

Angažmanom u Košarkaškom savezu Pešićeva karijera dobija na uzletu nalik krstarećem projektilu. Dva puta zaredom je osvajio šampionat Evrope, prvo kadetski, pa zatim junirski, pre pečata karijere – Svetskog prvenstva za juniore u Bormiju 1987. Na putu do zlata, u italijanskom gradiću, Plavi su dva puta savladali SAD, a selektor je postao svojevrsni kriptonit za Amerince – epitet koji ga prati odvajkada. Međutim, logičan sled događaja – klupa seniora, nije realizovan, to jest ostvaren je, ali kao selektora Nemačke. Popeo se na vrh Starog kontinenta sa Pancerima 1993, usledila je ponuda berlinske Albe i Pešićev boravak van rodne zemlje sve do 2001.

Ipak, ljubav prema domovini je bila prevelika, ali i želja za potvrdom.

- Jedan od razloga što sam se vratio u jugoslovensku košarku jeste što su me proglasili nemačkim trenerom i tamo otprilike kao i da ne igramo košarku. Drugi razlog je strah da ću ostati u inostranstvu zauvek i da nikada neću trenirati u svojoj zemlji – rekao je selektor.

Sa današnje tačke gledišta odluka je bila više nego ispravna. Već u prvoj epizodi na klupi SR Jugoslavije osvojio je Evropsko prvenstvo 2001. u Turskoj i Svetsko prvenstvo u Indijanapolisu 2002. pruživši navijačima pregršt razloga za slavlje, u tada ne baš zdravom okruženju.

Na putu do titule naneo je jedan od težih udaraca američkoj košarci savladavši ih u četvrtfinalu 81:78, na domaćem terenu.

Velika zahvalnost ljubavi prema domovini.

Bezmalo 20 godina kasnije i posle mnoštva ostvarenih uspeha, član Kuće slavnih je odlučio da se vrati na kormilo srpske košarke. Potez je bio osporavan od strane mnogih, povučeni radikalni potezi upali su u oko javnosti, pogotovo rastanak sa Milošem Teodosićem, ali rezultati su ućutkali dežurne kritičare. Pokazao je Pešić da sa 74 godine dužnost obavlja podjednakim žarom, kao i tokom rane mladosti. Stepen stručnosti nije potrebno komentarisati već sposobnost prilagođavanja na različite karaktere, vremena i tendencije u košarci.

Sa Orlovima je zauzeo drugo mesto na  Svetskom prvenstvu 2023. u Manili i treću poziciju na Igrama u Parizu 2024. Posebno je impresivna hemija izgrađena među igračima i, verujemo, želja za ponovnim okupljanjem. Uspeo je reprezentaciji da vrati stari sjaj posle slabijih rezultata od 2017, ali i da pokaže, još jednom, da su Amerikanci i te kako pobedivi. Stoga, velika zahvalnost neponovljivom selektoru Svetislavu Pešiću!

ČUVENIH 250 STEPENIKA PREKO IGMANA ZA BORMIO 1987.

Poverenje Košarkaškog saveza Jugoslavije, ukazano 1985, Svetislav Pešić je iskoristio na najbolji način. Vodio je juniorsku i kadetsku selekciju do zlata na evropskim smotrama, da bi potom u Bormiju 1987. postao svetski prvak i to na dominantan način.

Košarkaši su prvi deo priprema proveli u Planinarskom domu, nadomak Pirota, a brojni meštani gradića uključeni su bili u rad sa najtalentovanijim mladićima. Okolina Stare planine nije bila bogata sa sekundarnim izvorima zabave, na šta je selektor posebno obraćao pažnju. Pojedini igrači okolinu su nazvali „gubilište”.

Intenzitet treninga je bio nemilosrdan, posebno čuvenih 250 stepenika na planini Igman. Međutim, trud se i te kako isplatio. Plavi su prosečno postizali 112 poena po utakmici, dva puta pobedivši favorizovanu selekciju SAD, 110:95 i 86:76.

Tokom mandata Svetislava Pešića, od 1984. do 1987, brojne legende jugoslovenske i srpske košarke načinile su prve korake, Aleksandar Đorđević, Vlade Divac, Nebojša Ilić, Toni Kukoč, Miroslav Pecarski, Dino Rađa...

Zato, velika zahvalnost strategu zbog brojnih lepih uspomena.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.