Ništa novo kad je reč o Novom Pazaru, opet jako dobro prvo i jako loše drugo poluvreme. Protiv Čukaričkog u nastavku je negde zaturena šifra igre koja je posle prvih 45 minuta donela prednost, u Bačkoj Topoli se sve ponovilo, s tim da su posledice bile mnogo delikatnije. Nikad nije dobro kad se gubi, još je gore kad se to desi s prilogom od pet komada u mreži (2:5). Međutim, ovo je faza prvenstva kad treba težiti traženju dobrih strana. Iako rezultat to ne govori njih je i te kako bilo. Napadačka rešenja treba da raduju Tomislava Sivića, data su dva gola i to oba iz lepih kreacija. Bilo bi ih i tri da ne beše tog mikro ofsajda Antvija u 57. minutu. Nažalost, devetnaestominutni mrak u igri učinio je da se gotovo niko neće sećati tih brojnih dobrih stvari, naročito iz prvog dela. Izgledalo je kao da se posle poluvremena bez greške u tim ušunjala krtica sa zadatkom da svaki dobar detalj u igri okrene u suprotnost.
Loša strana su potezi u defanzivi. Nesporno je da odbrana kreće od napada i da je gotovo svako vađenje lopte iz mreže proizvod grešaka nekolicine karika koje čine lanac. Ipak, u Bačkoj Topoli bilo je frustrirajuće gledati koliko je neobjašnjivih i krupnih grešaka proizvela poslednja linija tima, i to tamo gde i najlošiji sastavi to očas posla kažnjavaju, a kamoli da to ne pođe za nogom jednom TSC-u. Spore poprečne lopte jednostavne za presecanja, dezorijentacija na malom prostoru, loša anticipacija koja je proizvodila česta iskakanja u prazno i čega sve tu još nije bilo. Ni po jada da se sve to desilo jednom, problem su bila ponavljanja. Kad se ide iz greške u grešku onda sve puca, pa pukne i „petica”. Predugo razmišljanje o prethodnom kiksu uvek vodi u novi, sličan ili isti. To što su glave pojedinaca više bile fokusirane na ono što se desilo u najbliskijoj prošlosti, a manje ili nikako u sadašnjosti preskupo je koštalo Novi Pazar. U futsalu se protivnik ne ušeta u mrežu toliko puta koliko su to učinili Đakovac i družba. Opet najmanji problem je pet primljenih golova, nije se to desilo ni prvi, neće biti ni poslednji put. Boli što se sve ono loše odigralo u svega 19 minuta. Tako nešto se Novom Pazaru u prvenstvu nikada nije desilo.
S druge strane, realnost je da u datim okolnostima Tomislav Sivić nije mogao ništa drugačije. Sve ono na šta je od dolaska ukazivao s tim se i danas suočava. Novi Pazar samo na jednoj od osam utakmica nije primio gol, i to je podatak preko koga se ne može olako preći. Ništa ne može sad i odmah, a ovo mu je prvi poraz od povratka na klupu Pazaraca. Pre dve i po godine iz ničega je stvorio opstanak u ligi, a to je zaostavština koja ne može i ne sme da se potroši posle samo jedne utakmice. Pokazao je da u kratkom vremenskom rasponu zna da spoji nespojivo i autoritativno sinhronizuje raštimovane violine. Posle svega što je uradio u prošlosti ima pravo na mnogo više od jednog poraza, pa makar jedan bio i ubedljiv.
ANTVI DOBITAK
Nije manje važno da je Novi Pazar u porazu nešto i dobio. Dobitak se zove Rodni Antvi. Bio je raspoložen za igru ne samo u ofanzivi, pritom i veoma konkretan. Postigao je gol, dao je još jedan, doduše nepriznat, i još asistirao Mesaroviću za jednu od boljih šansi na utakmici. I da nije bio strelac jednog gola Holanđanin bi bez konkurencije poneo epitet najboljeg u redovima gostiju.
ZILjKIĆ ZA KRAGUJEVČAN
Od duela sa Radničkim 1923 tim bi trebalo da bude jači za Almedina Dina Ziljkića. Momak koji je u jednom trenutku igrama zapalio region nije se našao u konkurenciji za najbolji sastav u Bačkoj Topoli zbog povrede. Kako stvari stoje, vrlo lako mogao bi da bude u kombinaciji za veoma važan meč sa Kragujevčanima posle kojeg dolaze dva neugodna gostovanja u Novom Sadu i Kruševcu. Trebalo bi da bude veliko pojačanje za Sivićev sastav, ali i glavobolja za trenera Novog Pazara jer mu treba pronaći mesto u delu sastava gde realno nema mnogo problema.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.