U Zrenjaninu je svečanom Akademijom obeležen vek postojanja Rvačkog saveza Vojvodine (RSV). Veče je odisalo uspesima i radostima koje su vojvođanski rvači decenijama priređivali srpskim ljubiteljima sporta, jer su reprezentativci ovdašnjih klubova, najviše doprineli da rvanje postane naš najtrofejniji sport.
Pored mnogobrojnih rvačkih poslenika i asova severnog dela Srbije, među gostima su bili, Gabor Regler, generalni sekretar RS Mađarske, sa kojim RSV i RSS imaju izuzetnu saradnju krunisanu izgradnjom Vojvođanske rvačke Akademije u Kanjiži 2021. godine. Regleru je uručena RSV, a uzvratio je sličnim darom koji je primio predsednik RSV dr Robert Molnar.
Ispred RSS bili su, predsednik Damir Šabić, predsednik Skupštine Dejan Rajić, generalni sekretar Milan Jelić, direktor Đorđe Kalanović, bili su i Laslo Kormanjoš, pomoćnik pokrajinskog sekretara za sport i omladinu, „gensek” SS Vojvodine Mladen Stojšin, zamenik gradonačelnika Zrenjanina Saša Santovac, generalna sekretarka SS Zrenjanina Vukosava Đapić...
Počelo je intoniranjem himne Republike Srbije i kad je krenula priča o istoriji, rečeno je da je RSV osnovan u Somboru, u hotelu Sloboda, 14. decembra 1924. godine. Na osnivačkoj Skupštini bilo je prisutno sedam klubova iz četiri grada, Sombora, Subotice, Novog Sada i Velikog Bečkereka (Zrenjanin). Istaknuto je da počeci rvanja na ovim prostorima datiraju daleko ranije, pa je tako zapisano da se, 1868. godine, u subotičkoj Gimnaziji, u okviru fizičkog vaspitanja, vežbalo i rvanje.
Predsednik Molnar se obratio prisutnima i počeo ovim rečima:
- Niko od vas večeras nije slučajno ovde. Svi ste dali doprinos razvoju rvanja. Uručićemo priznanja najzaslužnijima, ali ih je daleko više od ovog broja, mnogo, mnogo više. Rvanje je ovde naišlo na plodno tlo, ali se nikad niko nije bavio ovim sportom iz interesa i finansija. Uvek je od najstarijih, do sadašnjih generacija, entuzijazam vukao napred.
Malo ih zna, na Igrama u Parizu 1924 godine, Somborci Nikola Grbić i Ištvan Nađ, članovi RK Amater, koji je osvojio prve tri ekipne titule, bili su prvi predstavnici našeg rvanja, a uz njih je bio i prvi trener reprezentacije njihov sugrađanin Janoš Hen.
- Bilo je teško posle Drugog svetskog rata, da bi klubovi opstali, rvači su preuzimali i poslove mimo strunjače. Danas je sve nemerljivo bolje i daleko uspešnije. Obezbeđeni su uslovi koje nikad ranije nismo imali, ne samo u Vojvodini, već celoj Srbiji. Vojvođanski klubovi iznedrili su tri olimpijska šampiona, po osam svetskih i evropskih. U poslednjoj deceniji nižu se uspesi u kontinuitetu, medalje sijaju i rezultat su izuzetnog rada i ogromne posvećenosti rvača, trenera i pregaoca koji vode klubove – dodao je čelnik RSV, dr Robert Molnar, profesor strukovnih studija, nekad i sam vrstan borac zrenjaninskog Proletera.
Istaknuti su i rezultati najmlađih na najvećim takmičenjima uz naglasak da nikad nisu bili bolji kod kadeta i juniora, a kad je reč o klubovima, kazano je da su od 77. državnih prvenstava održanih posle Drugog svetskog rata, Vojvođani osvojili 52 titule, Spartak 22, Proleter 20, Potisje četiri, Senta i Vojvodina po 3. Posebno je naglašen uspeh Proletera na međunarodnoj sceni. U Kupu evropskih šampiona Zrenjaninci su bili treći 2005. a godinu kasnije drugi.
U povodu velikog jubileja, RSV izdao je monografiju „Rvački savez Vojvodine 1924 – 2024”, autora dr. Roberta Molnara, a impresivan utisak ostavio je film koji je prisutne ostavio bez daha. Vojvođanski velikani bili su na jednom mestu i prvi se na ekranu pojavio Željko Trajković, rvački velikan z Zrenjanina. Ne čudi, nekadašnji reprezentativac Proletera, treći na SP 1990 u Rimu, deceniju i po vodio je RSS (2008 – 2023), prethodno je bio predsednik RSV i Proletera. Doneo je renesansu u srpsko rvanje i u njegovom mandatu ostvareni su najbolji rezultati i poslednjih godina svi govore da je najbolji predsednik RSS ikada. Dobitnik je najviših priznanja Svetske i Evropske federacije, od 2017 godine član je Biroa evropske rvačke federacije, pet godina ranije imenovan je za člana OKS, a od decembra 2023 na funkciji je pomoćnika ministra sporta u Vladi Republike Srbije.
Na ekranu su se nizali Branislav Simić, Stevan Horvat, Sreten Damnjanović, Momir Petković, Ivan Frgić, Refik Memišević, Karolj Kasap, Jožef Tertei, Nandor Sabo...
Davoru Štefaneku verovatno su žmarci prošli kroz telo kad je prikazan finalni meč i trijumf na OI u Riju 2016. Pobedničko postolje, zlato oko vrata i podignuta tri prsta. Prikazane su i borbe svetskih šampiona, Mate i Viktora Nemeša, Sebastiana Nađa, Zurabi Datunašvilija, svetskih šampiona, o osvajačima srebrnih i bronzanih odličja sa najvećih takmičenja... Na kraju je išla storija o izgradnji rvačke Akademije u Kanjiži, od temelja do otvaranja i prvih takmičenja.
- Na filmu nisu svi koji su udarili pečat razvoju i uspesima vojvođanskom i srpskom rvanju, neki od njih nisu više sa nama i posebna zahvalnost, za sva vremena, pripada njima – posle filma rekao je Molnar.
LAUERATI
Među 57. dobitnika Plakete dodeljene za postignute rezultate i unapređenje rvanja u AP Vojvodini, nalazi se i naš novinar Budimir Cvijetić, koji decenijama prati ovaj trofejni sport. Laureati su, RSS, RS Mađarske, Sportski Savez Vojvodine, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu, gradovi Zrenjanin i Subotica, klubovi Spartak, Proleter, Partizan Mol, Dinamo, Senta, Branislav Simić, Sreten Damnjanović, Karlo Čović, Momir Petković, Karolj Kasap, Jožef Tertei, Nandor Sabo, Senad Rizvanović, Željko Trajković, Aleksandar Jovančević, Davor Štefanek, Kristijan Fris, Viktor i Mate Nemeš, Mihail Kadžaja, Zurabi Datunašvili, Ali Arsalan, Sebastijan Nađ, Georgij Tibilov, Milorad i Slaven Dokmanac, Milan Marić, Igor Frgić, Gradimir Dedić, Željko Jovišić, Zoltan Balint, Rudolf Rekecki, Šandor Ujhelji, Akoš Fabijan, Vojislav Trajković, Đorđe Miolski, Petar Balo, Petar Drobnjak, Aranđel Novaković, Robert Velez, Dušan Kolundžija, Damir Šabić, Milan Jelić, Dragan Vulešević, Boban Cekić, Mikloš Molnar, Ljubiša Samardžić, Vesna Piperski Cucić, Nikola Torbica, Robert Molnar.
SRETI „ERCEGAN”
Upravni odbor RSV ustanovio je 2022 godine nagradu najboljem stručnjaku iz rvanja sa područja Vojvodine, koja nosi ime velikana, Zrenjaninca Milana Bate Ercegana. Bio je generalni sekretar Svetske rvačke federacije (1956 – 1972), potom do 2002. godine predsednik iste. Bio je prvi čovek nekadašnje Jugoslavije na čelu međunarodne sportske organizacije.
Prvi dobitnik bio je Željko Trajković, lane je nagrada pripala Miloradu Dokmancu, a na svečanoj Akademiji, uz veliki aplauz, uručena je legendarnom rvaču i treneru Sretenu Damnjanoviću. U karijeri je imao 1.960 mečeva, pobedio je 1.755 puta, 130 borbi završeno je nerešeno rezultatom, a poražen je 75 puta.
Na SP osvojio je zlato (1971) i srebro (1969, 1973), na EP bio je prvi (1969), drugi (1970) i treći (1973). Devet puta bio je učesnik OI, dva puta kao takmičar, sedam kao trener. Njegovi učenici, Momir Petković i Davor Štefanek bili su olimpijski pobednici, Refik Memišević bio je drugi.
MEDALjE
Rvači vojvođanskih klubova osvojili su 83 medalje, od 117 koliko ih pripada Srbiji (Jugoslaviji). Sa OI je osam odličja (tri zlatne, dve srebrne i tri bronzane), sa SP 40 (devet zlatnih, 12 srebrnih i 19 bronzanih), sa EP 33 (osam zlatnih, 12 srebrnih, 13 bronzanih) a sa Evropskih igara donete su dve, srebrna i bronzana.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.