Beograd je minulog vikenda bio domaćin jednog od turnira organizacije Abu Dabi Džiu Džica Pro. ADžP Tur Srbija bio je otvoren za pripadnike svih nacionalnosti i pojaseva, a pravo učešća imala su deca, omladinci, amateri, profesinalci i masteri.
U kategoriji plavi pojas do 85 kilograma, Boris Perenčević, član kluba „Sveti Kralj Milutin“, okitio se bronzanom medaljom. U polufinalu 37-godišnjak je izgubio na poene od kasnije prvoplasiranog Borisa Stamenkovića, dok je do trećeg mesta stigao pobedom posle prekida protiv Džastina Brauna.
Boris je pričao o takmičenju održanom u glavnom gradu, kolegama, nasledniku Jovanu i porodici, ali već na početku istakao je da želi da akcenat bude na voljenom sportu.
- Ceo život sam se bavio borilačkim sportom. Kad sam bio mali, bile su aktuelne nindža kornjače, to mnogo objašnjava (smeh). Trenirao sam kjokušinkai i u toj disciplini sam bio reprezentativac, takmičio se na Svetskom prvenstvu u Tokiju i Japanu. To je ostavilo najveći trag u karijeri, dok se već nekoliko godina bavim brazilskom džiu džicom. To je specifičan sport, kojim se bave i ljudi od 50, 60 godina sa sebi ravnopravnima. Ima mesta za sve, dok žele da učestvuju i dok se osećaju živim.
Po čemu se brazilska džiu džica razlikuje od ostalih disciplina?
- Nastala je iz originalnog japanskog džudoa. Modifikovana je i savremena i više je približna realnoj primeni u borbi. Kao i u svakom borilačkom sportu, traži veliku mentalnu snagu, a to se postiže strpljenjem i upornošću.
Imate plavi pojas?
- Tako je, što znači da ima još prostora za napredak. Postiže se malim, ali svakodnevnim progresom, savladavanjem novih tehnika, vremenom provedenim na treningu i iskustvom.
Na ADžP Tur Srbiji osvojili ste bronzu?
- Napomenuo bih da je to jedan od jačih turnira koji se održava u svim većim evropskim i svetskim gradovima. U subotu smo bili domaćini u Hali sportova „Ranko Žeravica“ i osvojio sam treće mesto. Jednu borbu sam izgubio na poene, dok sam do bronze došao prekidom.
Da li je to bio Vaš najveći uspeh ove godine?
- Bilo je još nekoliko turnira u Srbiji, ali, ovo je obeležilo godinu. Zadovoljan sam.
Kakvi su planovi za narednu?
- Prošle godine sam osvojio zlato u belom pojasu, napredovao za stepen više... Plavi pojas, ozbiljniji borci, kategorije... Zato bih voleo sledeće godine napredovanje u ljubičasti i još više turnira i medalja u istom.
To vam je donelo 600 poena za 11. mesto u Evropi, a drugo u Srbiji, u Vašoj kategoriji?
- Poeni se dobijaju po turnirima, medaljama, onda se sastavlja svetska rang lista. Svakako da mi to znači, naročito pozicija na kontinentu. Trudiću se dok ne dođem do prvog mesta!
Kako komentarišete džiu džicu u našoj zemlji?
- To je razvijen sport kod nas, dok su naši borci sjajni na regionalnoj, a ima i nekoliko pojedinaca na svetskoj sceni. Sve je popularniji kod muškaraca, ali i žena i dece. Voleo bih da se više dece bavi džiu džicom, ali i bilo kojim sportom. Sam odlazak na trening je veliki uspeh, kao i provesti vreme u sportskom okruženju, razvijati se psihički i fizički.
Imao je borac i poruku za kraj:
- Želeo bih da ohrabrim sve amatere, jer je najteže takmičiti se kao amater. Kad si mlad, profesionalac, iza tebe stoje sponzori i veliki timovi. A kad si blizu 40. godini, svi kažu: „šta će ti to u životu, šta tražiš na takmičenjima“... Ali, želja i motivacija me vode, sportski mentalitet. Planiram da ostanem u ovome dokle god to bude moguće – zaključio je Boris Perenčević.
USPEHE DELIM SA KLUBOM
Boris nije propustio priliku da pomene i svoj klub:
- Za sve uspehe zaslužni su i trener Goran Gligorijević, drugi borci iz kluba: Nikola Lukić, Nikola Gligorijević, David Kostić... Svi zajedno treniramo i pripremamo se za takmičenja. Želeo bih ovom prilikom da istaknem i Lukićevo dostignuće, koji je u braon pojasu sada u Beogradu osvojio zlato, dok je na svetskom prvenstvu u Abu Dabiju bio jedini predstavnik iz Srbije i osvojio četvrto mesto.
NASLEDIK JOVAN „UKRAO” MEDALjU
Brže bolje je medalju „ukrao” naslednik Jovan, uz suprugu najveća podrška.
- Porodica je uvek uz mene, sin i žena sve prate, gledaju. Bili su na turniru, došli su da navijaju i čim smo ušli posle turnira u kuću, počelo je rvanje po krevetu. Nije nemoguće da će poželeti da se bavi džiu džicom. Trudim se da pozitivnim primerom utičem na njega.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.