Kada mu neko kaže da je nešto neizvodljivo, u fudbalu razume se, spreman je na tehničku, taktičku i intelektualnu borbu do poslednjeg atoma snage kako bi ga demantovao, jer ne veruje u nemoguće. I ako se neko drzne da ga pecne sa opaskom da je neko nepobediv, uveriće ga da nepobedivih nema... Dokazao je da je znanjem potkovan do perfekcije, a o tome koliko mu je pored „fizike“ bitan i psihološki momenat kod igrača najbolje znaju Orlići koji su od njega upijali lekcije od nemerljive vrednosti. Sada to rade junoše iz B tima LASK-a, kluba čiji čelnici u njega polažu velike nade. Za one koji ne znaju reč je o Radovanu Krivokapiću, treneru koji je kao selektor kadetske reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu u Izraelu 2022. potvrdio klasu dovevši Orliće do polufinala.
Na poziv iz Sportskog žurnala odgovorio je ljubazno, drugačije i ne ume, nije u njegovom maniru i bez zadrške je pristao da odgovori na doslovce svako pitanje, a prvo koje se nametnulo bilo je otkud on u LASK-u?
- Poziv je stigao dok sam bio sa A reprezentacijom na Evropskom prvenstvu u Nemačkoj. Na inicijativu predsednika kluba kontaktirao me je bivši saigrač iz Crvene zvezde Milan Dudić. Moram istaći da sam, pre svih, imao podršku od direktora mlađih reprezentativnih selekcija Nikole Lazetića i direktora A tima Stevana Dike Stojanovića, kao i selektora Dragana Stojkovića Piksija. Dali su mi zeleno svetlo da se oprobam u nekoj novoj funkciji i ovim putem im se zahvaljujem.
Da li ste imali dilemu da kažete „da“?
- Na osnovu onoga što sam prvo čuo, a zatim i video nisam se dvoumio, jer je u pitanju bio projekat razvoja mladih igrača kroz njihov B tim, sa opcijom da u određenom trenutku preuzmem prvu ekipu koja se konstantno takmiči u Evropi u poslednjih nekoliko godina.
Koliko vam je bilo teško da se priviknete na drugačije principe u radu?
- Klub ima uređen sistem, predsednik ima jasnu viziju i to je ono što me je najviše privuklo. U početku je bilo neobično, jer se njihov sistem rada totalno razlikuje od našeg i trebalo je vremena da se usaglasimo oko svega. Njihova agenda zahteva da svi trener provode vreme na akademiji ili stadionu kao da su zaposleni u nekoj firmi i mnogo pažnje posvećuju dijalogu, svakodnevno se razgovara o tekućim problemima i o tome kako unaprediti funkcionisanje kluba na svim nivoima.
U čemu je najveća razlika između fudbala u Srbiji i Austriji?
- Stil rada i same igre se mnogo razlikuje od našeg načina i shvatanja fudbala. Oni nemaju ono što mi imamo: talenat, lucidnost, emociju, smisao za igru, ali njihova kultura je takva da im je intenzitet rada mnogo jači, profesionalizam je na mnogo višem nivou, nemaju problem discipline, uvek žele više i jače, a to je ono što nama nedostaje...
Vara li utisak da ste nedorečeni?
- Ono što naši treneri imaju osim fudbalskog znanja je emocija i energija u samom radu, kreiranje ambijenta... To je ono što im je bilo potrebno, a to su i dobili i na iznenađujuće pozitivan način prihvatili. Osim toga veoma je važna trenerska edukacija u radu sa mladim igračima i njihova psihološka priprema u tom uzrastu, prosto moraju da budu spremni za velike izazove kada za njih dođe trenutak.
U kojoj meri ste zadovoljni rezultatima koje je B tim LASK-a nizao po dvašom komandom?
- Kada sam preuzeo ekipu prvo što mi je rečeno da rezultat nije u prvom planu već razvoj mladih igrača koji mogu biti konkurentni za prvi tim. Igrači sa kojima radimo su 2005, 2006, 2007. godište, a takmiče se u regionalnoj seniorskoj ligi severne Austrije. Klub nema ambicije za nešto više, tako da su i sami rezultati bili šarenoliki – istakao je Radovan Krivokapić, šef struke B tima LASK-a.
IZNEDRIO OSAM BISERA
Kada podvučete crtu kako biste opisali minulih nekoliko meseci?
- Mogu reći da sam zadovoljan. Bio sam prijatno iznenađen kako je ekipa prihvatila naše principe, veoma brzo su usvojili sve zahteve i to je bilo uočljivo iz utakmice u utakmicu. Podatak da je osam mladih igrača trenutno u prvom timu dovoljno govori o tome koliko su napredovali za kratko vreme. Kako za klub, tako i za mene cilj je ostvaren i ispunjen pre dogovorenog roka. Kada analiziram do sada urađeno nekako sam svoj rad najviše prepoznao u minulih šest meseci. Kod svih u klubu je bilo začuđujuće da je toliko mladih igrača napredovalo za tako kratko vreme i to mi daje satisfakciju da krenem dalje u nove izazove – akcentovao je Krivokapić.
DIPLOMATSKI O RADU U SRBIJI
Jedno od pitanja koje nikako nije moglo da ode u etar je konkretnoi direktno – vidite li u bliskoj budućnosti sebe kao trenera nekog tima u Srbiji?
- Trenerski posao je takav da nikad ne znaš gde ćete put odvesti, to svi dobro znaju... Smatram da je najvažnije da uživaš i budeš posvećen svom poslu, ma gde ga radio... Ja najviše volim Srbiju i to tek vidiš i osetiš kada odeš u inostranstvo – nedorečen je ostao Radovan.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.