Danas se obeležava Božić po Gregorijanskom kalendaru. Reprezentativac Sebastian Nađ proslavu je počeo juče, na Badnji dan. Sa izabranicom Amandom u Malom Iđošu, kod njenih roditelja, dočekao je veliki praznik kojem se raduju i deca i stariji.
Kaže da je juče imao posla i da je sve odradio uz Amandinu pomoć.
- Na Badnji dan pripremao sam ribu, pravio riblju čorbu i volim to da radim, uspeva mi i svi su bili zadovoljni – osmehom je počeo razgovor svetski šampion iz 2022. godine. – Za Badnje veče uvek idemo u crkvu, baš je lepo. Na sam dan praznika svi smo zajedno za stolom. Božićni ručak je velika svečanost za porodicu. Svi običaji se ispoštuju, veselo je kao i predhodnog dana.
Drugog dana Božića ima još jednu proslavu.
- Idemo na ručak kod moje bake Eržebet u Kanjižu, tamo će da budu tata Žolt i brat Kristijan. Za svakog od nas okupljanje najbližih je izuzetno važno i donosi sreću. Uvek smo podrška jedni drugima i trudimo se da sreću božićnih dana i zajedništvo prenesemo u narednu godinu.
Okićena je jelka, a ispod nje pokloni. Zet će da se „isprsi“ darovima.
- Pripremio sam poklone za sve i iznad svega, važna je pažnja i ljubav kad se poklanja. Znate kako je, pri završetku sam izgradnje kuće, ostale su sitnice. I zet će da bude darovan. Lepi su to trenuci kad se otvaraju pokloni.
Grohotom se smejao kad je rekao i ovo.
- Ovih nekoliko dana mogu da jedem mesa koliku hoću, da ne pazim na kilograme. Uskoro će pripreme, a one su za nas iz rvanja, najbolja dijeta. Za kategoriju do 67 kilograma, nikad nisam kuburio, pred takmičenja nije bilo problema i kroz snažan trenažni proces, regulisao sam telesnu težinu.
Od 2025. godine očekuje najviše.
- U martu dolazi prinova i to će da bude najsrećniji trenutak za mene i Amandu. Za karijeru ogroman stimulans da istrajem i ostvarujem dobre rezultate, osvajam medalje na najvećim takmičenjima. Venčaćemo se naredne godine, mogli smo i sada da se uselimo u naš dom, ali smo dogovorili da ostavimo za proleće, kad postanemo roditelji i započnemo život u svojoj kući. Planirali smo da to uradimo u aprilu, posle Evropskog šampionata u Slovačkoj. Dovoljno razloga za srećnu 2025.
Isplanirao je doček Nove godine na posebnom mestu. Važi za izuzetno mirnog i povučenog momka, odanog najbližima i sportu koji ga je lansirao u plnetarne visine.
- Ne idemo u grad, ne volimo masovne proslave, veliku buku, petarde. Novu ćemo dočekati u Bezdanu, u jednoj predivnoj čardi. Moram o klopi, na stolu će, između ostalog, da bude i riblja čorba, rekoh da je izdvajam u jelovniku, a tamo su najbolji majstori i nigde ukusniju nisam jeo. Kao za Božić, tako i za Novu godinu, zdravlje je prva želja, sve ostalo je dostižno i nadam se da ću prvencu darivati medalju sa Evropskog. Daće Bog.
Kad smo počeli da razgovaramo o rvanju, odahnuo je i rekao da dolazi na svoj teren, iako voli da priča o porodičnim okupljanjima i proslavama.
- Reprezentativne pripreme počinjemo 9. januara i do kraja meseca treniraćemo na Divčibarama u odličnim uslovima. Prva provera je turnir Ranking serije u Zagrebu, pa dve nedelje rada u Poreču, sa drugim selekcijama. Za nas iz seniorskog tima, šampionat kontinenta u Slovačkoj biće prvo ovogodišnje veliko takmičenje i prilika da ostanemo u kontinuitetu osvajanja medalja.
Zastao je i nastavio ovim redom.
- Na poslednja dva evropska, u Zagrebu lane i Bukureštu ove godine, završio sam takmičenja posle nerešenih rezultata. Na prvom sam vodio protiv Jorgensena iz Norveške 4:3, preostale su sekunde do kraja i stajao sam na rubu strunjače, bio nepažljiv i izgurao me sa borilišta, osvojio poslednji bod i pobedio. Kad izgubiš kod 4:4, kao da si poražen 0:8, tako to vidim. Zabolelo je u Bukureštu. Vodio sam 1:0, Bugarin Amaev je izjednačio na 1:1 i istim pravilom došao do trijumfa. Nisam napravio grešku protiv snažnog rivala, ali nisam prošao dalje. U Slovačkoj ću napasti medalju, to već sad mogu da izjavim.
Na SP u Beogradu 2022. godine bio je najprijatnije iznenađenje Orlova. Uz dogovor sa stručnim štabom spustio se kategoriju niže (63 kg) i dominirao u pet sjajnih mečeva. Između ostalih, pali su najjači, Pogosian (Jermenija), Mamadov (Azerbejdžan), u finalu Abuladze (Gruzija). Zračio je optimizmom i obradovao sve koji prate rvanje i ne samo ovaj sport.
- To su mečevi koji se ne zaboravljaju. Objavljena je u Žurnalu moja izjava da ću osvojiti zlatnu medalju. Rekao sam to pred trenerima koji su dodali da „prikočim“. Kod priprema za prvi meč, pred izlazak na strunjaču, imao sam tremu, a kad sam ušao u Arenu i čuo huk sa tribina, znao sam da se nalazim pred vratima raja, na kraju sam usepo da ih otvorim. Hoću tim putem da idem.
U kategoriji do 67 kg sada je dominira. Poslednje tri godine nije izgubio na domaćim takmičenjima. Pojedinačno prvenstvo, Kup, „Gedžin“ memorijal, u finalu plej-ofa savladao je Matu Nemeša, ali njegov Spartak nije došao do titule.
- Zrenjaninci su zasluženo pobedili i došli do 20. titule u istoriji, mi imamo dve više. Proleter ima želju da nas, u narednom periodu stigne. Potrudićemo se da zaustavimo velike sportske prijatelje koji su, poslednjih sezona bili jači. Što se kategorije tiče, ona je najtrofejnija u našem rvanju. Davor Štefanek je olimpijski i svetski šampion. Pratio ga je Mate Nemeš. Kad se Davor povukao, osvojio je kontinentalno i planetarno zlato, učestovao na Igrama u Tokiju i Parizu i imao dovoljno strpljenja da istraje. Sad je došao red na mene. Veliki sam prijatelj s Matom, treniramo zajedno, sparingujemo, a saveti od Davora su neprocenjivi. Pored Evropskog, u septembru je Svetsko u Zagrebu i nemam drugih ciljeva osim napada na odličja.
Jedan je od onih koji ne prestaje sa treninzima i kad su pauze od takmičenja.
- Navikao sam, legendarni Sreten Damnjanović, iskusni trener i osvajač šest velikih medalja, uvek govori da u rvanju ne postoji pauza, da moramo da vežbamo individualno i kad su odmori između turnira. Pre ovog razgovora sišao sam sa strunjače, neću trenirati tokom Božićnih dana i za doček Nove godine, ali po tradiciji, godinama 1. januara istrčim deonicu od sedam do osam kilometara. Na sve reprezentativne pripreme došao sam spreman da odmah izdržim najteži trenažni proces – zaključio je razgovor Sebastian Nađ, jedan od velikih aduta u jatu Orlova.
LOS ANĐELES 2028. U ŽIŽI
Počeo je novi olimpijski ciklus i svi planovi RS Srbije vezani su za najveći planetarni događaj 2028. godine u Los Anđelesu. Pre četiri decenije, u istom gradu, Refik Memišević osvojio je olimpijsko srebro, a Jožef Tertei bronzu.
- Sve što radimo do 2028. jesu pripreme za Igre i one su u fokusu od prvih trenutaka nove sezone. Selekcije se podmlađuju i do tada ćemo imati četiri evropska i tri svetska prvenstva, mnogo drugih turnira i sve je u sklopu prioriteta, osvajanja olimpijske medalje. Svi u rvanju tome težimo, ali nećemo propustiti takmičenja do tada, da osvajamo odličja i ostanemo u kontinuitetu uspeha.
REŠENjA ZA USPEHE
O odluci RSS da Davor Štefanek bude predsednik Stručnog saveta, a Vojislav Trajković prvi trener u grčko – rimskom stilu, Nađ se jasno izjasnio.
- Kad su bili u najavi, digao sam obe ruke, kao i ostali iz takmičarskog pogona. Davor i Voja nas najbolje poznaju i sa strunjače i mimo nje. Bolje rešenje ne postoji, biće novih uspeha – kaže Nađ koji jedini u našem rvanju ima dve medalje sa EP za mlađe seniore (do 23 godine), bronzu iz Mađarske (2017) i srebro iz Novog Sada (2019).

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.