TSC će jesen, 2024. godine, pamtiti zauvek. Ne samo da je u novembru ostvario prvu evropsku pobedu, fudbalski „zgromivši” švajcarski Lugano (4:1), već je nepunih mesec i po dana kasnije, pokerom golova, takođe u okviru Lige konferencije, počastio i jermensku Nou (4:3). Na taj način, momci iz Bačke Topole pridružili su se Crvenoj zvezdi i Partizanu, na kratkoj listi srpskih timova koji su uspeli da dočekaju proleće na najstarijem kontinentu. Zaista, uspeh vredan svake pohvale, ne i onaj koji dođe preko noći.
Dok je Jovan Damjanović, šef struke, u knjizi klupske istorije lupio sopstveni pečat, zlatnim slovima ispisana su i imena igrača. Jedan od onih sa ključnim rolama na terenu, bio je i nekadašnji adut Crvene zvezde, vezista koji je lucidnim potezima, proigravanjima bez suvišnih dodira, pa i najdirektnije, evrogolovima razbijao protivničke timove na sastavne komade – Petar Stanić.
Biser rođen 2001. je u Bačku Topolu stigao prošle sezone i ispostavio se kao pun pogodak. Vrlo brzo je „eksplodirao”, ušao u redove TSC-ovih junaka, a sve je počelo...
- Odrastao sam i proveo detinjstvo u Pančevu i prvi susret sa loptom mi je bio posle Svetskog prvenstva 2006. Gledao sam svaku utakmicu, pa posle Mondijala pitao mamu da me upiše na fudbal. Ona se, inače, bavila košarkom kad je bila mlada – otkrio je Petar Stanić.
Krenuli ste iz rodnog mesta i do danas promenili nekoliko klubova?
- Počeo sam u Školi fudbala Arena iz Pančeva, zatim otišao u OFK Beograd. Na Karaburmi sam prošao celu omladinsku školu, proveo tamo skoro deceniju, da bih u rodnom mestu branio boje Dinama i Železničara. Usledio je prelazak u Crvenu zvezdu, gde mi je jedna od dve godine prošla na pozajmici u subotičkom Spartaku i sada sam, evo, godinu i po u TSC-u.
U dresu šampiona sa Marakane upisali ste 16 utakmica, ali niste igrali koliko biste voleli?
- Minutaža nije bila zavidna, umnogome jer sam došao sam u periodu kad su igrači na mojim pozicijama bili stvarno na vrhuncu karijere, igrali neverovatno. Kanga, Katai, Mića Ivanić... Možda im je bila i sezona života, ali mi je generalno bilo veoma lepo. Imao sam priliku da treniram i delim teren sa stvarno sjajnim igračima, pokupio sam dosta stvari koje su mi mnogo značile za fudbalski razvoj. Znače mi i dalje.
TSC se ispostavio kao pravi pogodak?
- Stvarno pogodak! Osećam se jako lepo ovde i to što smo napravili u Evropi je zaista istorijski uspeh za klub i srpski fudbal uopšte. Jeste malo stanje na tabeli u domaćoj ligi „propatilo”, ali dobrim delom i zbog gustog rasporeda.
Duel sa Noom bio je možda i „najluđi” meč u kojem ste učestvovali?
- Definitivno! Svega je bilo, uspona i padova, pravi rolerkoster emocija na terenu, verujem i vama koji ste gledali sa strane... Meč za prolazak, mi koji se dva puta vraćamo iz njihove prednosti od dva gola, na kraju za sedam minuta tri puta tresemo mrežu - 4:3... Gledala se i gol-razlika, jurimo dalje, pa nam sa klupe javljaju da ne treba i taj peti gol, jer je, koliko se sećam, Harts u 83. minutu ispustio prednost. Baš, stvarno, luda utakmica.
Na proleće imate šanse da odete i korak dalje, u borbi za osminu finala ukrštate se sa poljskom Jagjelonijom?
- Pozitivno je što već imamo neka iskustva sa poljskim ekipama. Rezultatski nisu dobra i za pamćenje, jer nas je Legija savladala 3:0, ali nije nas specijalno nadigrala. Značiće nam to što smo uvideli, za prolećne susrete.
Bićete spremni?
- Ja sam tu i dokle god bude tako moja misija biće da što dalje doguramo u Evropi, a ujedno popravimo stanje u domaćoj ligi. Biće mnogo manje utakmica u nastavku, samim tim i lakše za nas, igrače – dodao je Petar Stanić, nezamenjiva karika TSC-ove mašinerije, 2023. i ponosni reprezentativac selekcije Srbije do 21 godine.
VEST HEM OTVORIO SERIJU
Najdraži gol i trijumf?
- Gol nek bude onaj protiv Vest Hema, jer mi je prvi u Evropi, na premijernoj utakmica TSC-a u Ligi Evrope. Tada smo i poveli, da bi domaćin u poslednjih 25 minuta preokrenuli... A omiljeni trijumf je, bez dileme, protiv Noe, za evropsko proleće.
ZIDAN, POGBA I DE BRUJNE
Fudbalski uzor, idol?
- Nemam baš specifičnog uzora, ali sam se uvek trudio da skupljam stvari od vrhunskih igrača na mojoj poziciji. Ranije sam baš mnogo gledao Zidana, a sada neka to budu Pogba i De Brujne. Njih sam najviše „snimao” poslednjih godina.
MILAN U SRCU
Omiljeni strani klub, onaj za koji se možda vezuju i fudbaski snovi?
- Zavoleo sam Milan još kad sam bio mali, dok su za Rosonere igrali Ronaldinjo, Pirlo, Kaka... Od tad ih pratim.
BASKET, NOVAK, BLEK LIST I PRIZON BREJK...
Kad fudbal ostavi malo slobodnog vremena...
- Volim da odigram po koji basket i tenis, a te sportove i pratim. Evroligu najviše, NBA pomalo, a tenis kad igra Novak.
Da nije fudbala?
- Sigurno bih i dalje bio u sportu, verovatno baš košarkaš ili teniser.
A, van sporta?
- Veliki sam ljubitelj filmova i pogotovo serija. Omiljene su mi „Crna lista” i „Bekstvo iz zatvora”.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.