Bio je važna karika u igri Vojvodine i Radničkog. Za novopazarsku publiku prošlost nije beznačajna, ali džaba ti ako to što si bio na nekom drugom mestu nisi i u gradu na Jošanici. Aleksandar Mesarović (26) jesenas je postao još konkretniji i zreliji nego u pune četiri novosadske i niške sezone. Zahtevnu i probirljivu publiku osvojio je i pre nego što je u duelu sa IMT-om nesebično u situaciji kad se našao sam pred golmanom proigrao Adema Ljajića, od koga je i dobio loptu u prostor za siguran gol. Trenutak kad je i najsitničavije prigrabio uz sebe uverivši ih da je igrač kakav je potreban Novom Pazaru. Nešto ranije, tokom jedne od retkih utakmica pred publikom, navijač oduševljen njegovom energijom i načinom na koji je ,,probušio” protivničku sredinu terena kao da skide kamen sa srca izbacivši iz sebe „Bogu 'fala, Adem ima s kim da igra!”
Ocenite jesenje igre Novog Pazara, od jedan do pet?
- Trojka. Moglo je i moralo više.
Razlog što ocena nije veća?
- Trebalo je malo više hrabrosti i nešto više sreće.
Posle koje utakmice ste rekli – baš smo dobri?
- Kad smo pobedili kod kuće Radnički iz Kragujevca 2:0. Pre toga izgubili smo u Bačkoj Topoli (2:5), nažalost, sreća nam je okrenula leđa u mečevima s Napretkom i Partizanom.
A, kad je iz vas izašlo ono – baš nije valjalo?
- Uf, teško pitanje. Ne postoji takva utakmica, ali ako treba navesti neku u kojoj nismo bili kakvi smo trebalo odgovor je u Kruševcu protiv Napretka.
Šta vas čini zadovoljnijim kad je vaša igra u pitanju, statistika u kojoj je smešteno 18 utakmica, dva gola i pet asistencija, ili ostavljeni utisak?
- Možda statistički podaci i nisu tako loši, ali nisam s njima zadovoljan. Ima prostora za više / bolje. Utisak o igri mnogo je jači.
Najbolja utakmica Aleksandra Mesarovića u dresu Novog Pazara?
- Protiv Čukaričkog. Preokrenuli smo rezultat, iz minusa stigli u plus i na kraju osvojili bod. Moglo je i više.
U svim anketama posle Adema Ljajića najbolje ste ocenjeni igrač tima. Da li se s najboljim igračem lige bolje slažete na terenu ili van njega?
- Opet teško... Ipak, za nijansu bolje na terenu. Prija, pa i laska, svako pominjanje mog imena uz fudbalskog maga.
Trener Tomislav Sivić nedavno je izjavio da bi mu u bilo kom klubu trojku prema napred činili Ljajić, Mesarović i Antvi?
- Hvala šefu na lepim rečima. Sigurno da ima mnogo Tominih zasluga za moje igre. Ukazao mi je poverenje, ja sam mu, bar tako mislim, uzvratio. Oživeo je ceo tim, ne samo mene. Voleo bih da Sivić i u budućnosti bude u svakoj ekipi u kojoj ću da igram. Prija mi saradnja.
Ukoliko se obistini da je Adem Ljajić na izlaznim vratima, kao i Antvi, ima li razloga za strepnju kod pristalica Novog Pazara?
- Za Adema nema zamene! Suludo je i pričati ko je i šta je, koliki je njegov uticaj na terenu i van njega. Na poziciji koju igra, Antvi je pokazao da je jedan od najboljih u ligi. Bez njih dvojice bilo bi mnogo teško. U tom slučaju potrebna bi nam bila pojačanja, ali ne treba zaboraviti da je s nama Dino Ziljkić. Izuzetno ga cenim, potrebno je samo da prođe pripreme i ne sumnjam da će tad lako da se vrati u prepoznatljivu formu.
Kad ste igrali najbolji fudbal: u Vojvodini, Radničkom ili sad u Novom Pazaru?
- Nemam dilemu – u Novom Pazaru. Bilo je kroz moju karijeru dobrih ekipa, ali mi nijedna nije legla kao aktuelna. Valjda je to zbog porodične atmosfere koja u njoj vlada. Sjajno se osećam u Pazaru.
Da li je nešto nedostajalo?
- Navijači... i to mnogo. Ne mogu ni da se setim, odigrao sam svega tri ili četiri puta pred njima. Kad ih je bilo to je jedan, kad ih nema sasvim drugi sport. Šteta, svi mi pored svega ostalog igramo i za ljude koji vole fudbal i dolaze na stadion. Nažalost, niko nas ništa ne pita. Ne znam ni kome smetaju, znam samo da su nam mnogo bitni. Razlika u odnosu na sve ostale klubove je što su na sve tri tribine oni uvek na nogama. U najpozitivnijem smislu, prave ludačku atmosferu.
NE MISLIM SAMO NA ĆEVAPE I MANTIJE
Mesarović uživa u Novom Pazaru:
- Prelep i živ grad, o kome sam i pre nego sam došao mnogo znao. Fascinirali su me ljudi i kuhinja. Kad to kažem ne mislim samo na ćevape i mantije. Mnogo toga prvi put sam probao i odmah zavoleo.
KRČEDIN I FRUŠKOGORAC
Aleksandar je stanovnik Novog Sada, u koji je stigao iz naselja u opštini Inđija smeštenog na obroncima Fruške gore.
- Ja sam iz Krčedina, tamo mi žive otac i majka, dva mlađa brata i sestra. Stariji Lazar je igrač lokalnog Fruškogorca, trenutno u istočnoj grupi Međuopštinske lige Srem. To je klub u kojem sam i ja napravio prve korake, mlađi Petar je zaljubljenik u basket, dok je sestra Emilija jedina van sporta.
Krčedin je i rodno mesto sjajnog golmana Crvene zvezde, Fenerbahčea i reprezentacije Jugoslavije – Živana Ljukovčana.
NAJLEPŠE UZ STAŠU I KALINU
Božićne praznike Mesarović provodi u vojvođanskoj ravnici:
- Ništa lepše od porodičnog okruženja. Biću sa suprugom Stašom, kćerkom Kalinom i kompletnom porodicom.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.