Sutra na Novom groblju u Beogradu, u 10,15, ispratićemo Zorana Popovića, na njegovo poslednje putovanje... osećajući grižu savesti zbog ne ispunjene poslednje želje osnivača i prvog glavnog i odgovornog urednika Sportskog žurnala... A nije tražio mnogo...
„Bato, (tako je oslovljavao sebi drage u koje je imao poverenje), hteo sam da ti ispričam nešto o Politici i Žurnalu, sve što se dešavalo devedesete, ko je bio za, a ko se protivio pokretanju lista. Trebalo bi da snimiš sve što bih ti ispričao, da imaš za sebe i da napraviš od toga priču, feljton, šta god hoćeš... I gledaj da to bude što pre... Jer, ja sam, ovim našim fudbalskim terminima rečeno, u zaostavnom vremenu...“
Na konstataciju da nije tako, uzvratio je uz osmeh:
„Ma, jeste... Svako jutro kad se probudim, prvo se uštinem da vidim da li sam još živ... Prošao sam 85... Gledaj da to uradimo pre nego što jednog dana čuješ... Nego, reci mi kako se boriš u Žurnalu...“
Pre samo pet godina, za Žurnalov 30. rođendan - 17. maja 2020. redakciji koju je formirao poslao je čestitku podrške i ohrabrenja...
...
„Redakciji Sportskog žurnala,
Osećam veliko zadovoljstvo što sam eto u prilici da vam čestitam 30. godišnjicu od osnivanja danas jedinog dnevnog sportskog lista u Srbiji.
Kao jedan od najbližih svedoka rađanja novog sportskog dnenvika u maju 1990. pod krovom Politikine kuće bio sam suočen i sa skepticizmom mnogih oko sebe: elektronski mediji bili su u punoj ekspanziji, a tako i sport u njihovim programima, u ostalim medijima takođe bilo je sve više sporta kao atraktivne i privlačne teme, pa nam je tako ukratko rečeno sa više strana savetovano da taj projekat odložimo za neka bolja vremena.
Odlučeno je, međutim, onako kako je odlučeno i pokazalo se eto da nismo pogrešili, da smo dobro odlučili. Nije to bila laka odluka, ali pre svega činjenica da iza svega stoji Politika sa svim svojim višedecenijskim bespogovornim autoritetom i medijskim ugledom, bio nam je vetar u leđa.
I tako iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, evo već iz decenije u deceniju Sportski žurnal je u javnosti u sve ono što se podrazumeva za jednu novinu tog tipa prepoznatljiv i po tradicionalno Politikinom novinskom profesionalizmu, novinarskoj etici, novinarskoj čestitosti, insistiranju na istini i onda kad je to najteže.
Dolazeći u redakciju Žurnala povremeno, prekidajući tako i svakodnevicu penzionerske monotonije osećao sam se kao da sam uvek bio tu, pa i ovih 30 godina, da je ustvari sve ono od tada bilo juče. Osećao sam ono što smatram najbitnijim u svakom novinarskom poslu – timski rad, timski duh i onu odanost timu bez koje nema ni velikih rezultata, ni velikih pobeda, ni velikih timova.
Istovremeno sve to i sve ostalo, na Politikin način, mirno, bez nervoze, sa verom u sebe, ali i poštujući druge.
Toliko od mene u ovoj prilici i ovim povodom. O ostalom kad vas sledeći put posetim. Ako stignem, jer ove godine i suviše brzo prolaze...
Zoran Popović
…
I mi i Zoran, tada smo pobedili Koronu… Mi u Žurnalu ostadosmo da se borimo, a on – naš prvi selektor, danas je valjda u okruženju svoje reprezentacije koju su 90. činili: Radisav Gvozdenović, Vladeta Nedeljković, Slobodan Momčilović, Zoran Petrović, Danilo Šotra, Pavle Erceg, Slobodan Ostojić, Đorđe Stefanović, Nikola Simić, Dragutin Kostić, Milan Lango, Branko Rajović, Slobodan Đurović, Ivan Milutinović...


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.