Iako trenutno drži sredinu tabele u trećem takmičrskom rangu, Srpskoj ligi Beograda, Zvezdara u svojim redovima „krije“ pravo fudbalsko blago. Izuzetno mlad i talentovan sastav nesumnjivo je sposoban da u narednim godinama probije vrata Prve lige, a brige nema ni za dalju Budućnost. Nema, sa adutima kakav je Sava Avramovski, vezista i sa 22 godine – već trener na Bulbulderu, uskoro i diplomac!
Međutim, treba krenuti redom...
- Kao i većina dece kod nas, rano sam se susreo sa bubamarom i tata me je već sa šest godina odveo u najbližu školu fudbala, Vizard u Kaluđerici. Ne samo da sam tu počeo da treniram, već i ostao do 12. godine, praktično dokle god je bilo moguće, jer smo se okupljali u balonu – počeo je da vrti životni film Avramovski.
Da je u Kaluđerici i te kako dobro učen, potvrdio je naredni korak.
- Iz Vizarda sam otišao u Crvenu zvezdu, pravo na probu! Tada mi je na Marakani trener bio Vlada Mladenović, dobio sam priliku, iskoristio je. Samo godinu dana kasnije dobio sam kapitensku traku i nosio je do selekcije mlađih kadeta. Na prelazu u kvalitetnu ligu Srbije, kada je došao Slavoljub Đorđević, nisam mogao da uzmem papire. Otišao sam na pozajmicu u 011, pa onda i OFK Beograd, gde sam debitovao za prvi tim. Iako mi se zalomilo vreme kada na Karaburmi nije bilo struje, ni vode, taj period ostao mi je možda i u najlepšem sećanju. Bez ijednog dinara, zajedništvo nas je držalo srećnim!
A onda... Opet Zvezda, na neki način.
- Iz OFK Beograda sam prešao u Grafičar, kod Boška Đurovskog. Odigrao sam dve utakmice uoči letnje pauze, pa sa prvim timom odradio pripreme, međutim... Ubrzo nakon starta prvenstva, doživeo sam povredu, na treningu. Bila je veštačka podloga, hteo sam da uhvatim volej, kramponi su mi ostali ukopani u travi, a drugar mi je ušao u duel, i... Stradalo je koleno.
Ozbiljna povreda...
- Sedam meseci mi je trebalo da se vratim na teren, a ti prvi dani su bili ubedljivo najteži... Bukvalno sam dve, tri nedelje bio u svom svetu, kada komuniciram sa nekim prisutan sam, ali i nisam... Jako mi je teško palo. Znao sam da imam dve opcije, da odustanem ili na operacije. Nisam se predao! Uz veliku podršku porodice i devojke Tanje, u svakom momentu, uspeo sam da se vratim u punu formu, pa čak i brže nego što sam očekivao prevazišao strah od obnavljanja povrede.
Ipak, pauza je nužno izmenila zacrtanu putanju.
- Za period izlaska iz povrede, išao sam na pozajmicu u BSK iz Borče, dok je bio u Srpskoj ligi, pa se vratio među Romantičare, kada su bili u mnogo boljoj poziciji, ulazili su u Prvu ligu. Međutim, falila je minutaža.
Sledeća stanica bila je i ona trenutna.
- Pretprošlog leta odlučio sam da dođem u Zvezdaru i tu pronašao svoj mir! Od uprave, stručnog štaba i ljudi zaposlednih u klubu, pa sve do saigrača, sve je na Bulbulderu savršeno. Prezadovoljan sam.
I klub je.
- Pružena mi je čast da i ovde nosim kapitensku traku, kada prvi vođa, iskusniji Ilija Nišavić, nije na terenu! Baš smo nas dvojica zajedno i treneri Zvezdare, u bazi! On je uspostavio kriterijume, ja ih potpuno podržavam, pratim ga u stopu, sjajno nam je, zadovoljni su i mališani.
Nišavić ima 30 godina i sam spada u mlade stručnjake, ali je Sava Avramovski još dosta mlađi! Opet, ništa nije slučajno.
- Ja sam se, zapravo, uveliko opredelio da fudbal bude moj životni poziv! Ne isključujem da ću nastaviti da napredujem, doći možda i do najveće scene, ali posle svega ne osećam tu vrstu pritiska. Uporedo sa svim dešavanjima na terenu, završio sam sporstku gimnaziju i student sam na Fakultetu za sport Univerziteta „Union – Nikola Tesla“. Smatram da je obrazovanje veoma bitno, ujedno srećan što profesori imaju razumevanja kada izostanem sa predavanja.
Budućnost je otvorena.
- Fakultet ću svakako privesti kraju, a u maju polažem i za trenersku C licencu. Pronašao sam se u ovom poslu, ništa mi ne pada teško, možda moja mladost predstavlja i olakšavajuću okolnost u radu sa decom. Šta god da mi život donese, svakako će biti vezano za fudbal. To mi je i najvažnije – podvukao je Sava Avramovski, golemi adut Zvezdare kako u srcu igrališta, tako i kraj njega.
LIGA ŠAMPIONA ZA VEČNO SEĆANjE
Pored mnogih u kojima je učestvovao, kao i onih čiji će deo tek biti, Sava Avramovski zauvek će pamtiti i jednu utakmicu kojoj je „samo“ gledao! Reč je o finalu Lige šampiona za sezonu 2015/2016, okršaju Real i Atletiko Madrida, na San Siru!
- Pogodilo se da je Gazprom, u tom periodu, za klubove kojima je sponzor organizovao mini turnir u Milanu, na kojem sam i ja učestvovao. Bila je to jedinstvina prilika da se prisustvuje kontinentalnom spektaklu, nisam smeo da je propustim! Od kako sam izašao na tribine, samo sam želeo da meč traje što duže... I imao sam sreće, ušlo se u penale! Pošto više volim Mesija, navijao sam za Atletiko, odnosno protiv Reala, ali... Tu jedino nisam imao sreće – osmehnuo se Avramovski.
I MAKEDONIJA PREPOZNALA KVALITET
O kakvom se talnetu radi, kada je reč o Savi Avramovskom, dovoljno govori (i) to što je svojevremeno nastupao za mlađe kategorije Makedonije!
- Moj pokojni deda je iz Tetova, tako da imam i srpsko i makedonsko državljanstvo. Kada mi je stigao poziv u reprezentaciju, bio sam oduševljen, nastupao sam za selekcije od 15 do 19 godina. Praktično sam četiri godine igrao za Makedoniju, kada me je povreda sprečila da zaigram i za U 21... Svakako, divan period! Čak sam i jedan od najdražih pogodaka postigao u dresu Makedonije, u prijateljskoj utakmici sa Slovenijom, direktno iz kornera, za pobedu 1:0!
LjUBAV I ZA KOŠARKU
U slobodno vreme...
- Pratim košarku! Zapravo, redovno sam na utakmicama Crvene zvezde, imam i sezonsku kartu!
Nebrojane radosti ostaju urezane u sećanje, biće ih još, samo da prvo iz ustiju izvetri gorčina posle poraza od Bajerna, u plej-inu Evrolige...
- Tri utakmice, tri produžetka i tri poraza... Boli, ali proći će i to – uvek ostaje pozitivan Avramovski!

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.