Kao da je u pitanju pesma Nede Ukraden „boli, boli, neka boli duša ranjena, ne dirajte uspomene...“
Samo, ova ranjena duša dirnula je baš u uspomene - Šarunas Marčuljionis (60).
U finalu Evropskog prvenstva 1995. godine (Jugoslavija – Litvanija 96:90) član idealne postave turnira ubacio je našoj selekciji 32 poena, ali je to bilo nedovoljno za zlato.
Sada je, 30 godina kasnije, u podkastu „Pikenrolas“ pričao o pomenutom meču, ujedno izneo i optužbe na ime pokojnog Borislava Stankovića, tada čelnog čoveka FIBA.
- Trideset godina sam ćutao. Sada mogu da kažem da je rok za praštanje istekao.
Istakao je da treba napraviti razliku između teorija zavere i činjenica.
- Kako možemo da pričamo o teoriji zavere ako sam ja bio prisutan tamo?
Onda je krenuo...
- Ko onda može da porekne da je nečega tu bilo? Vidiš kako je Savić igrao i kako je to bilo kada je Arvidas poludeo. Tih poslednjih pet minuta je ono što nas je iznerviralo. Posle 30 godina možemo da kažemo da je scenario bio drugačiji od onoga što je Stanković planirao, da se u finalu susretnu Hrvati i Srbi. Niko nas nije očekivao. Trebalo je da bude borba Srba sa komšijama Hrvatima. To je bio scenario.
Mnogo priče, malo dokaza. Uz to udar na čoveka koji ne može da odgovori.
Čini se da bi bilo pametnije da je nastavio da ćuti i dalje i da priča o onome zbog čega je i pozvan u podkast, skoro objavljenom filmu „Pioniri“, s temom dvojice asova košarke sa istoka koji su prvi otišli u NBA, Aleksandru Volkovu i Šarunasu Marčuljionisu.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.