Plejmejker je duša tima, kraj i tačka! U šampionskim sezonama Efesa (2020/21, 2021/22) nezaustavljiv tandem činili su Vasilije Micić i Šejn Larkin, kreativna linija CSKA pre nekoliko sezona – Nando De Kolo, Serhio Rodrigez, Kori Higins. Željko Obradović u Fenerbahčeu je imao Bobija Diksona i Kostasa Slukasa, pre dve decenije strah i trepet na Starom kontinentu su bili Šarunas Jasikevičijus, Dimitris Dijamantidis i Vasilis Spanulis... Jednostavno, organizator igre jednim delom je lice kluba.
Slično je i u Partizanu – Beograd slavi Karlika Džonsa, kudi Ifea Lundberga. Krenimo od Južnosudanca. U prestonicu Srbije je stigao iz Kine sa 25 godina, posle neuspelog angažmana u NBA ligi i bez evropskog iskustva. Stručni štab ekipe iz Humske se pomalo i kockao, previše nepoznanica je vladalo oko momka iz Ohaja, dok je situacija sa Lundbergom bila drastično drugačija.
Proveren igrač, dugogodišnje iskustvo igranja u Evroligi, bivstvovanje u CSKA, uloga lidera u Virtusu... Mislilo se da period adaptacije nije neophodan, te da je doprinos Danca moguć od starta. Međutim, dogodilo se potpuno suprotno – Karlik je na površinu isplivao kao izraziti lider, dok se Ife, na oko deluje, nije uopšte snašao.
U raskoraku plejmejkera ekipe iz Humske nalazi se geneza problema, kao i u nedostatku doprinosa ostalih članova spoljne linije – Dvejna Vašingtona i Franka Nilikine.
Kad je sezona bila u kritičnoj fazi, posle Kupa „Radivoja Koraća”, Lundberg je na pet sledećih evroligaških utakmica postigao samo 15 poena i imao zastrašujuće loš indeks korisnosti (3). Sa druge strane, Karlik je redovno na parketu provodio preko 30 minuta, značajno se trošio i zabeležio samo jedan susret, od ukupno sedam, bez dvocifrenog učinka. Pride, neophodno je reći da je u finalu bitke za „Žućkovu levicu” Južnosudanac igrao čak 43 minuta.
Slično se dogodilo Panatinaikosu – Kendrik Nan je usled pet ličnih grešaka prerano završio polufinale fajnal-fora, Kostas Slukas je odigrao možda i najlošiji završni turnir u životu, dok je jedini na nivou bio Džerijan Grent. Pogledajmo finaliste, Devon Hol i Erik Mekalum su oduševili navijače Fenerbahčea u Abu Dabiju, slično je uradio i Majk Džejms iz Monaka.
Svetli primer, zajedno sa negativnim, postoji i na Jadranu – Budućnost izvrsno izgleda jer crpi neverovatnu energiju od Jogija Ferela i Mekinlija Rajta, dok se Crvena zvezda od Kupa u Nišu muči zbog problema na mestu plejmejkera. Miloš Teodosić se bliži kraju karijere, Jago dos Santos nije na nivou elitnih organizatora igre, Kodi Miler-Mekintajer jednostavno ne može da izdrži pritisak vodećeg.
Stoga, Partizanov letnji fokus mora da bude na spoljnim pozicijama, konkretno na mesto rezervnog organizatora igre. Sterling Braun je dokazao kvalitet i pošteno zaradio produžetak ugovora, o Karliku Džonsu suvišno je da se troše reči, Vanja Marinković neprikosnoveni je kapiten, dok upitnici stoje oko Ifea Lundberga, Franka Nilikine i Dvejna Vašingtona.
Francuz, inače osmi pik na draftu 2017, doveden je sa prizvukom neverovatnog defanzivnog igrača, ali status nije opravdao, Amerikanac je u nekim trenucima, gledajući prvi korak, prodore i šut, ličio na najboljeg evropskog beka, dok je slučaj Danca već apsolviran.
Naravno, zamene možda i nisu potrebne. Trio je dokazao da ima kvalitet, trenutno i u prošlosti, stoga moguće je da samo razgovori pomognu, to jest da vreme učini svoje. Odluka sportskog sektora zavisi od rezultata u ABA i Super ligi Srbije, posle čega slede besane noći pune razmišljanja sa jednim pitanjem – kako lansirati Partizan na krov Evrope?

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.