Moja generacija je bila poslednja bezbrižna „banda” momaka koja je živela delimično srećno. Imali ili nemali, ostajao nam je uvek sport i rock and roll. Grad je u moje vreme disao, bre! Tu i tamo otvarale su se kaverne egzistencije, ali moglo se, prijatelji moji - pričao je svojedobo pevač Dušan Prelević.
Stonsi ili Bitlsi? Zvezda ili Partizan? To su jedine dileme moje mladosti. Keve su se volele pod obavezno. Kako ne voleti Džegera i Lenona? Šekija i Zorana – Jovana Miladinovića? Bearu i Šoleta? Gicu Damjanovića i Žiku Luna Jeftića? Mocu i Pižona. Duleta i Nešu Bjekovića. Njihovi sudari u predvečerje gradske vreve produžavali su nam nadu i hranili snove o neostvarenim karijerama.
Mnogi od nas prohujali su životom poput povetarca, suvog lista, nečujno, poneko gromovito, uspešno – neuspešno, ali imali smo sudare MAJSTORA, koji su nam svojim igrama šaputali da postoji neka tajna lepota u običnim stvarima. A opet, velikim za jednu mladost.
Bitlsi ili Stonsi? Partizan ili Zvezda? Ko sme da odabere? Važno je da smo u svoje vreme umeli da volimo. I poštujemo.
I KROZ STO GODINA LjUDI ĆE PRIČATI O BOBEKU, MITIĆU, ŠEKULARCU...
Pričao je svojedobno Milovan Ilić Minimaks da je u Velikoj Britaniji DERBI je grad (grofovija Derbišir), a u Engleskoj (grad Epsom) – tradicionalna trka rasnih trogodišnjih grla na 1,5 milju. Trka je dobila naziv po osnivaču, lordu DERBIJU.
Znači (tamo, kod njih), DERBI je grad, trka i grof. Kod nas (to svi znaju) DERBI je kad igraju Partizan i Crvena zvezda.
Međutim, jedno vreme (pravi) DERBI je pao u drugi plan. U centru pažnje bili su dueli Vojislav Šešelj – Radoman Božović, Vuk Drašković – Milorad Vučelić, Toma Nikolić – Raka Radović, Slobodan Milošević – Radovan Karadžić...
I kroz sto godina ljudi će pričati o Bobeku, Mitiću, Šekularcu, Milutinoviću... Da li će neko pomenuti Božovića, Radovića, Vučelića?... Pitam ja vas (a znam odgovor).

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.