Nova sezona za TENT ponovo je počela na najbolji način. Obrenovčanke su odbranile trofej Superkupa, donele u vitrine crno-crvenih drugi uzastopni iz ovog takmičenja, posle pobede nad Železničarom iz Lajkovca, u odličnoj atmosferi u Trsteniku.
Dok je sve bilo u znaku slavlja, zlatnih konfeta i dodele pehara, najsjajniji trenutak večeri bio je povratak Jovane Cvetković posle teške povrede i operacije kolena. Dugogodišnji primač Energetičarki ponovo je tamo gde pripada – na terenu, a tim je pored nove krune dobio nazad i svoju „udarnu iglu”.
Start iz snova bio je potvrda kvaliteta i neverovatne energije jedne od najboljih ekipa na domaćoj pozornici, a za „Cvrleta” to je bila nagrada za trud, hrabrost i upornost, koji su je pratili u prethodnih godinu dana.
Dan kasnije dok su se utisci još sabirali, Cvetkovićeva je svoje podelila u razgovoru za Sportski žurnal, gde je pričala o osećaju kad ponovo osetiš teren pod nogama, koliko joj znači ovaj trofej i šta očekuje od sezona koja je tek počela.
Kako se osećaš posle povratka i prve zvanične utakmice?
- Osećaj je neverovatan. Nazvala bih ga osećajem pripadnosti. Osećam se opet jakom, više u meni ne fali deo. Ponekad se u meni prepliću razne emocije strah i sreća, uspeh i nesigurnost, samopouzdanje. Znam da sam napravila korak napred, ali svaki novi korak nosi i dozu neizvesnosti. Samo mi treba trenutak da sve ovo saberem i dam sebi prostora.
Kakav je bio proces oporavka, priprema se za novi početak na terenu i čija je podrška najviše pomogla?
- Što se tiče oporavka, bilo je jako naporno i nekako je sve išlo težim putem, ali te poteškoće su me ojačale u svakom smislu. Zahvalna sam na svemu, cenim svaki trenutak jer sam iz svakog izvukla pouku. Drago mi je da sam bila u okruženju ljudi punih razumevanja i strpljenja. Moja velika porodica je bila tu od početka, dugujem im mnogo. Prijatelji, trener Marko Stojanović koji je radio sa mnom tokom napornih meseci, Stefan Markuljević, moj kondicioni trener koji je pratio oporavak i bio sve vreme uz mene, posvećeno radio na mom oporavku i jačanju. Naravno, stručni štab i ljudi u klubu, bili su sve vreme podrška. Osetila sam da svako od njih veruje u mene i zahvalna sam im. Bez polemike, sve je bilo lakše.
Koliko ti je značilo što si se vratila baš u ovako važnom meču?
- Mnogo, lično mi daje mnogo na samopouzdanju, a verujem i celoj ekipi. Očekivano lep početak. Igra još uvek nije na nivou na kom želim, ali ima još prostora za napredak i rad.
Sezona je otvorena trofejom?
- Od starta smo se poklopile i znala sam da neće biti nikakvih problema. Ekipno smo pokazale koliko smo naporno radile u pripremnom periodu. Ambicije ove ekipe su svakako na visokom nivou, a pehar će biti vetar u leđa timu u borbi za, nadam se, ostala dva trofeja.
Šta vam je poručio trener?
- Trener je ponosan, on to nije krio. Međutim, za vikend igramo novu utakmicu, nemamo mnogo prostora za slavlje.
Domaće prvenstvo počinje već u subotu, u kakvom ritmu i raspoloženju je dočekujete?
- Željno iščekujemo početak kupa i domaće lige, srećni smo što imamo priliku da takmičenje otvoramo na našem terenu. Pred nama je i takmičenje u CEV kupu, biće to veliki izazov za nas, ali iskustva ne manjka. Prethodnih godina smo imale tu čast da igramo na međunarodnoj sceni, a ekipi su devojke sa puno odgovornosti i zrelosti.
Šta je tvoj lični, najveći cilj za 2025/26?
- Pored trofeja koje bih želela da osvojim, jeste da se što pre uklopim u tim, vratim takmičarski osećaj i da budem oslonac kad god ekipa to zahteva. Pre svega, vratim samopouzdanje i uživam na terenu.
SLAVLjE SA IGNjATOM
Među fotografijama posle meča našla se i vaša slika u zagrljaju sa dečakom?
- To je Ignjat, moj brat od ujaka. U mojoj porodici, on je među najmlađima, pored malenog kojem sam nedavno postala tetka. Ignjat je dečak koji me uvek prati i navija, njegovo prisustvo mi je mnogo značilo. Iako je mali, uvek me motiviše.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.