Pet prvoligaša i, najverovatnije, samo tri superligaša (očekuje se da Crvena zvezda preskoči Budućnost iz Dobanovaca) četvrtfinalisti su Kupa Srbije. Lepo društvo, uz Vojvodinu i verovatno šampiona, podgreva i nadu da bi se posle prošlosezonskog trećeg mesta u ligi i u kupu moglo dobaciti nikad dalje. Niko u Novom Pazaru nije očekivao da će Dubočica doći na poklonjenje, još manje da će u meč ući otvorenih karata i u svakom momentu izgledati bolje od mnogih ekipa visokog društva jesenas na Gradskom stadionu. Da su iz igrača i stručnog štaba Novog Pazara izvukli sve čime se raspolagalo potvrđuje i odluka Vladimira Gaćinovića da u drugom poluvremenu u vatru baci i non-stop igranjem istrošene adute Malekinušića, Davidovića i Petkovića. Ne dešava se tako često ni da Gaćinović uputi javne pohvale nekom od igrača, ovoga puta nije imao izbor jer je uloga mlađanog Zorana Alilovića bila krucijalna. Trener Novog Pazara nije propustio da kaže da mu je drago na koji način je golobradi momak čekao i dočekao prvu i pravu šansu. Priznao je i da je priliku mogao da dobije i ranije i dodao da je ona možda došla u pravom momentu. Da je 19-godišnji izdanak Partizana za koji je debitovao u elitnom društvu i reprezentativni adut Srbije u svim mlađim selekcijama sam sebi pisao scenario za debi - ovakav sigurno ne bi stavio na papir.
Zoranu Aliloviću trebalo su samo dva minuta da postigne prvi gol u dresu Novog Pazara, za dva - ukupno 33. Pogoci su kruna, ali nikako ne bi smeli da u drugi plan stave sve ostalo što je prezentovao tokom 78- minutnog prisustva na terenu. Sjajan je bio i potez Gaćinovića da ga pre kraja izvede iz igre kako bi pobrao zaslužene aplauze publike. Ko nije raspolagao sa mnogo podataka o kratkotrajnoj karijeri Alilovića mogao je po završetku utakmice sa sobom da ponese i zaključak da su iza ovog momka na desetine mečeva ovakvog tipa. Izgledao je kao da je sa sobom poneo džakove samopouzdanja, toliko da to ne može da se potroši tek tako.
- Znam da sam sve vreme dobro radio na treninzima i u glavi mi je samo bilo da moram biti miran. Rekao sam sebi pre utakmice, šta god bilo - biće dobro. Verovao sam sebi i očekivao da mi se vredan rad vrati. Očekivao sam da ću šansu dobiti i ranije i da bi do sada trebalo da sakupim više minuta. Pre ovog meča samo sam protiv TSC-a na terenu proveo dvadesetak minuta. I pored toga sve vreme sam ostao fokusiran i to se vratilo. Ko zna zašto je dobro što se sve ovo sad desilo?
Posle utakmice Gaćinović je još u svlačionici čestitao igraču meča.
- Rekao je da je možda bolje što sam tek sad dobio šansu.
Golovi su stigli kao nagrada za posvećenost.
- Kod prvog nešto me je povuklo da krenem još napred i, eto, lopta je došla. Kod drugog je proradio osećaj.
Sad kad je u svoje sposobnosti uverio trenera i saigrače realno bi bilo da se nada značajnijoj ulozi.
- Očekujem da će me biti više u preostale tri utakmice do kraja ovog dela sezone. Svaki minut na terenu mi znači. Uostalom, zbog toga sam i došao u Novi Pazar.
Mesto u ofanzivnom redu je i Alilovićeva prirodna pozicija.
- Neka ,,osmica” sam. Kao još mlađi bio sam vezni odmah iza špica, mada mi odgovara i krilna pozicija sa nešto drugačijim zahtevima.
U NOVI PAZAR SAM I DOŠAO DA BIH SE VRATIO U PARTIZAN
Prošle godine u ovo vreme Marko Jovanović preuzeo je na kratko trenersku palicu u Partizanu. U meču s Radničkim iz Niša Alilović je i debitovao za prvi tim crno-belih, u čijem sastavu se našao ukupno 11 puta. Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je četiri dana pre danas standardnog Ognjena Ugrešića. Broj minuta dolaskom Srđana Blagojevića počeo je da se tanji.
- Među prvima iz sadašnje generacije dobio sam priliku. Vreme ide, već je prošlo godinu od tog debija. Dolaskom novog trenera izgubio sam status, dobijao sam priliku na kašičicu. U Novi Pazar sam i došao da bih se vratio u Partizan. Ubeđen sam da mogu da budem ne samo prvotimac, već i jedan od nosilaca igre crno-belih – pun je samopouzdanja Zoran Alilović.
OTAC MILOŠ DONEO SREĆU
Miloš, otac Zorana Alilovića, mlađim generacijama mnogo je poznatiji kao trener šampionskih futsal ekipa Crvene zvezde i FON-a. Nešto stariji dobro se sećaju „devedesetih” prošlog veka i matine utakmica Hajduka na Lionu. Sastav u kojem su, između ostalih, bili Bobi i Kuki Popović, Sinđić, Dukić, Torić i ostali nije se mogao zamisliti bez neumornog veziste.
- Da, tata je bio na utakmici. Možda mi je doneo sreću. Stalno pričamo o fudbalu i to mi mnogo znači – ističe Zoran.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.