Rezultatska klackalica, novo kidanje živaca, svih pet setova na „ivici noža”. Najpoštenije bez obzira što verovatno ni igrači ni dva stručnjaka Jevtić na klupi Zvezde i Janić „dirigent” Partizana, nisu želeli da epilog bude baš takav.
Jer ako je neko igrao taj-brejkove ove sezone, to su večiti.
Pogotovu crveno-beli koji su protiv Valjka prvo „izvukli” četvrti, a potom se „skupili” i dobili i peti i to na razliku 17:19 u „Pioniru”.
Ivica Jevtić, trener Crvene zvezde samo dan posle još jednog istrčanog maratona i dobijenog u razgovoru sa Sportski žurnal o derbiju, ali i fizionomiji ekipe, snovima o tituli, nastavku evropskog putovanja, govorio je kao i nebrojano puta do sada – iskreno i sa šmekom.
Šta Vas je najviše obradovalo u petom setu, energija, strpljenje ekipe da ipak reši duel u svoju korist?
- Uspeli smo. Desilo se ali imamo i tri poraza u prvenstvu u kojima nismo uspeli. Ali da to ostavimo po strani. Raduje me da smo tokom čitave utakmice bili mlaki i bez koncentracije, a kad je došao peti set kao da je bila druga utakmica za nas, kao da nismo bili na istoj utakmici. Četiri seta jedan meč, peti set drugi, i što se tiče i energije, stabilnosti, baš pomenute koncentracije. U njemu smo bili kako je trebalo da budemo od početka meča. Jedan od mečeva kada ne mogu da zamerim momcima što je tako bilo. Jeste da je derbi, ekipa Partizana uvek motiviše, ali bilo nam je mnogo, mnogo teško posle utakmice Kupa. Svi smo izašli iz dvorane sa spuštenim glavama i prvi trening posle te utakmice - bilo nas je sramota jedni drugih. Tu smo pokazali koliko nam je stalo i koliko smo svi bili složni u tugovanju. A i posle utakmice sa Partizanom svi smo se radovali.
Kakav je tim, koja je to energija, faktor koji vas je „gurao” na kraju i do slavlja?
- Ekipa u odnosu na prethodne, napravljena je da 90 odsto momaka zna kako se osvajaju trofeji. Petrović koji je osvajao Kup sa Partizanom i titulu sa Zvezdom, Krstić koji je prošle sezone i prvenstvo i Kup sa Radničkim, Rudić sa Vojvodinom, Ristić sa Zvezdom. Tu su Bekrić i Bole - Bošnjak koji dopunjuju kolektiv - pričam za prvu postavu. I svi ostali koji onako nesebično sa klupe daju podršku i dodatnu snagu. Činjenica je da malo manje dobijaju šansu ali shvataju važnost utakmice i svaku težinu pa i tog petog seta. Nesebični su i guraju nas. A energija, nikad mi ne manjka, da li gubili ili dobili trudim se da budem prvi koji će im dati dodatnu injekciju. Ako sam ja „mrtav” pored terena takva je i ekipa.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.